Ljetni praznici: Najgore doba godine za egipatske djevojčice

Youtube
Najveći broj obrezivanja događa se u Egiptu, a ono je pogotovo popularno ljeti, pa se djevojčice nimalo ne raduju praznicima
Vidi originalni članak

Većina djece diljem svijeta raduje se ljetu jer ono označava vrijeme praznika i bezbrižnosti. No za milijune školarki iz Egipta to je tamno doba godine jer tad počinje sezona ženskog obrezivanja.

Mona Mohamed imala je tek 10 godina kad su je kod kuće, u dnevnom boravku, mama i baka pribile uz pod, svaka joj držeći po jednu ruku, dok joj je liječnik davao anesteziju. Mona se sjeća da su joj dali žvakaću gumu da je žvače prije negoli se konačno onesvijestila. Tek kad je došla k svijesti shvatila je da je obrezana.

Priče poput njezine nisu rijetkost u Egiptu, gdje je 'rezanje' dio brutalnog procesa odrastanja kojem se podvrgavaju djevojčice još od doba faraona.

Više od 125 milijuna danas živih djevojčica i žena preživjelo je ovu proceduru, s tim da je jedna od svake četiri podrijetlom iz Egipta. To je više nego bilo gdje drugdje na svijetu.

92 posto udanih Egipćanki, starih između 15 i 49 godina, obrezano je, a dobra stvar je da je taj broj pao s prethodnih 97 posto, koliko ih je u toj kategoriji bilo 2000. godine. Ali praksa je i dalje uobičajena pojava, a većinu djevojčica se podvrgne obrezivanju kad imaju između 9 i 12 godina, s tim da se procedura obično izvršava ljeti tijekom školskih praznika, kako bi se djeca mogla oporaviti kod kuće.

Službenici UN-a tvrde da ne postoje zdravstvena opravdanja za ovaj postupak, koji može ostaviti doživotne fizičke i emotivne posljedice na ženama koje su prisiljene na obrezivanje. "Ovo je odvratno uskraćivanje ljudskih prava. Djevojčice ništa ne dobiju od njega, a nema ni vjerskih razloga za njega", objašnjava Jaime Nadal-Roig, UN-ov zastupnik za populacijski fond.

Obrezivanjem se zauzdava moguće 'uzbuđenje' djevojčica i žena

U Egiptu se najčešće izvršava obrezivanje tipa 1, što znači da se djelomično ili u potpunosti uklanja klitoris. To je preživjela Mona Mohamed, kao i njezine starije sestre, jedino što je Mona imala sreće da ju je obrezao doktor, a ne tradicionalna (neobrazovana) babica koja proceduru izvršava britvicom, a zatim stavlja pijesak na ranu kako bi se zaustavilo krvarenje.

Danas 47-godišnja Mona sjeća se da je pitala majku zašto je obrezivanje važno, na što joj je majka odgovorila da se djevojčice njezine dobi obično 'uzbude', a da se operacija pobrine da se to ne dogodi.

Iako je obrezivanje ilegalno u Egiptu od 2008. godine, ono je utkano u tamošnje društvo, jer mnogi na taj čin gledaju kao na 'čišćenje' djevojčica nakon čega one postaju dobar 'materijal za udaju'.

Nekoć se nakon obrezivanja organiziralo veliko slavlje, pa je teško danas očekivati da će ljudi preko noći taj isti događaj početi smatrati grijehom ili zločinom.

Svejedno, polako se mijenja društvena klima, jer je broj obrezanih djevojčica starih između 15 i 17 godina pao sa 74,4 posto 2008. godine na 61 posto 2014., a provodnici kampanje protiv obrezivanja nadaju se da će tijekom sljedećih pet godina broj pasti za još 10-15 posto, čime bi prvi put bilo više neobrezanih od obrezanih djevojčica, piše CNN.

"To je ambiciozan plan, ali mislim da je politička klima odgovarajuća i da nas podupire, pa ćemo moći postići svoj cilj", kaže Vivian Fouad iz Vijeća za nacionalnu populaciju, koje pokušava iskorijeniti obrezivanje.

Borba na svim frontama

Potrebno je unijeti promjene na mnogim frontama, što je dosta teško, pogotovo jer mnogi liječnici (koji ilegalno obavljaju procedure zbog zarade ili zato što su i sami odrastali u kulturi u kojoj je to prihvatljivo), suci, odvjetnici, svećenstvo i profesori podupiru obrezivanje.

Zato su se diljem zemlje održavale besplatne predstave koje su trebale potaknuti razgovor o ovoj temi i koje bi napokon potaknule i same žene da se otvore po pitanju toga što im se dogodilo.

Ove godine je uz to prvi put osuđen jedan liječnik koji je obavio obrezivanje (koje je od 2008. godine zabranjeno), a Vijeće radi i na tome da na svoju stranu pridobije lokalno svećenstvo, budući da sama procedura nema nikakvo vjersko zaleđe, kao što vjeruje više od polovica žena.

Strašno je što i dalje šest od 10 žena smatra da bi se obrezivanje trebalo nastaviti provoditi, no neke su odavno odlučile prekinuti praksu.

Jedan primjer je 40-godišnja Sarah Abulaziz Mohamed koja je obrezana s 12 godina i koja kaže da joj je pritom oštećeno dostajanstvo, jer je morala učiniti nešto što nije željela.

Ona i danas mrzi muškarca koji joj je to učinio, a iako su ostale psihološke traume, naučila je i jednu dobru lekciju: "Definitivno neću to učiniti svojim kćerima. Ni pod razno. Još uvijek trpim bolove, a ono što je otišlo, otišlo je... dio mene kojeg mi nitko ne može vratiti".

Posjeti Express