“Sisak - grad hrvatskih pobjeda”, stoji na velikoj tabli na njegovu ulazu. I doista, od 1873. godine kada je proglašen gradom, Sisak je izvojevao mnoge pobjede. Prije više od 60 godina postao je grad tvorničara i radnika. Izgrađena je sisačka Željezara koja je zapošljavala 14.000 ljudi. Radilo se u tri smjene i baš svaki Siščanin s kojim smo o njoj razgovarali, spomenuo je zaglušujuću buku i danas nezamislivu živost koja je tamo vladala. U kamenom bazenu u koje se izlijevalo željezo, snimili smo tek žbunje i smeće. Uokolo stoje zgrade bez prozora i vlada sablasna tišina. Jedan simbol grada izgubio je bitku. A drugi, sisačka Rafinerija, prolazi kroz teške dane. Mađari koji su se na nju okomili, noću odvoze naftu u Rijeku. Modernizacija koja je trebala biti dovršena još 2008. godine, još traje. Nakon najave o zatvaranju 2014. godine, osnovan je "Stožer za obranu radnika". Tamo su, unatoč svemu, optimistični.

Dominirala tržištem Dosje INA: Kako je propala moćna hrvatska tvrtka

"Ako se budu gledali rezultati poslovanja Rafinerije, ona će sigurno opstati. Bitno je da se zauzme jasan politički stav jer ćemo inače biti ovisni o Mađarskoj i Rafinerija će se ugasiti", rekao je koordinator Stožera, Predrag Sekulić (48). U Rafineriji je nekad radilo 3500 radnika, a danas ih ima oko 650. Već tri godine rade samo s domaćom naftom. Nabavljaju je tijekom dva i pol mjeseca, a potom je mjesec i pol prerađuju. Kako nema više strane nafte, nakon toga je obustava proizvodnje. Na taj se način stvaraju dodatni troškovi, a nepotrebno se troši i oprema.

"S nastavkom modernizacije, trebat će zaposliti još ljudi. Već sada nam treba najmanje 50", zaključio je Sekulić. U Sisku su se zatvorile i brojne druge tvrtke poput Herbosa, Segestice, Šeširke, Brodoremonta i Graditelja. Najveći poslodavac u Sisku danas je sisačka bolnica, Rafinerija na drugom mjestu, potom slijedi Grad, a tu je i poduzeće Mlin i pekare. Uz to, u Sisku su svoje mjesto pod suncem našle i tvrtke čija je tajna uspjeha u njihovoj inovativnosti i novim tehnologijama. Među njima je Applied Ceramics, prema riječima sisačke gradonačelnice, ogledni primjer svega što se dobro radi u Sisku.

 

"Tvrtka radi proizvode za poluvodičku industriju i konkurentna je u cijelom svijetu zahvaljujući mladom i obrazovnom kadru iz Siska", rekla nam je gradonačelnica Kristina Ikić Baniček. Ponosna je na poduzetnički inkubator, kao i na čak 26 tvrtki koje danas uspješno djeluju na području bivše Željezare.

"Prostor željezare uskoro dobiva i novog stanara koji će u prvoj fazi trebati 200 radnika metalne struke", otkrila nam je Ikić Baniček. Sisak je, dodala je, izgradnjom vrtića na Zelenom Brijegu postao grad u kojem ima više mjesta u vrtićima nego djece na listi za upis, a svako vrtićko i školsko dijete ima besplatnu školu plivanja i klizanja. Nezaposlenost je pala za 12 posto.

"Gradonačelnica sam najboljeg grada kojeg mogu zamisliti. Napravljen je točno po mjeri čovjeka i idealan za obitelji", kazala nam je gradonačelnica. S njom se slaže i jazz gitarist Damir Kukuruzović (40) koji je svojim obožavanjem Siska zarazio i brojne svjetske glazbenike. Nakon koncerata u njegovom kultnom klubu, pokazivao im je ono najbolje od Siska. Vodio ih je u ribolov, na jahanje, u posjet Lonjskom polju, hranio ih je šaranima na rašljama i upoznao s domaćom šljivovicom. Rezultat je bio, kaže Damir, potpuno oduševljenje gradom. I njima je, baš kao i nama, otkrio da svu svoju inspiraciju za stvaranje glazbe, crpi upravo od voljenog grada.

"Mnoga sam jutra proveo na Kupi. Rijeka je najljepša u svitanje. Kad vidim stari most u magli, to mi je dovoljan razlog da zauvijek ostanem u Sisku", rekao je glazbeni virtuoz. O kulturnom životu Siska imao je samo pohvale.

"Proporcionalno broju stanovnika, Sisak u kulturi ne zaostaje ni za jednim gradom u Hrvatskoj. Prepun je događanja, alternativnih i rock koncerata, a sve su kazališne predstave rasprodane. Imamo odličnu fotogaleriju, a kipari i slikari oduševljavaju", ispričao nam je Damir. Bez iznimke su rasprodani i koncerti u njegovom jazz klubu, jedinom u Hrvatskoj, koji on voli zvati i "tvornicom krasnih misli i ideja’.

Posjet gradu završavamo šetnjom po Starom gradu. Na ušću rijeke Kupe u Savu, smjestila se utvrda. I tamo su u tijeku radovi, kao na brojnim drugim mjestima po Sisku. Posvuda se asfaltira, gradi, obnavlja. A to nas je podsjetilo na riječi Sabahudina Gašića, zaposlenika Rafinerije koji nam je rekao: "Sisak nikad neće biti mrtav grad..."