“Sisak - grad hrvatskih pobjeda”, stoji na velikoj tabli na njegovu ulazu. I doista, od 1873. godine kada je proglašen gradom, Sisak je izvojevao mnoge pobjede. Prije više od 60 godina postao je grad tvorničara i radnika. Izgrađena je sisačka Željezara koja je zapošljavala 14.000 ljudi. Radilo se u tri smjene i baš svaki Siščanin s kojim smo o njoj razgovarali, spomenuo je zaglušujuću buku i danas nezamislivu živost koja je tamo vladala. U kamenom bazenu u koje se izlijevalo željezo, snimili smo tek žbunje i smeće. Uokolo stoje zgrade bez prozora i vlada sablasna tišina. Jedan simbol grada izgubio je bitku. A drugi, sisačka Rafinerija, prolazi kroz teške dane. Mađari koji su se na nju okomili, noću odvoze naftu u Rijeku. Modernizacija koja je trebala biti dovršena još 2008. godine, još traje. Nakon najave o zatvaranju 2014. godine, osnovan je "Stožer za obranu radnika". Tamo su, unatoč svemu, optimistični.
"Ako se budu gledali rezultati poslovanja Rafinerije, ona će sigurno opstati. Bitno je da se zauzme jasan politički stav jer ćemo inače biti ovisni o Mađarskoj i Rafinerija će se ugasiti", rekao je koordinator Stožera, Predrag Sekulić (48). U Rafineriji je nekad radilo 3500 radnika, a danas ih ima oko 650. Već tri godine rade samo s domaćom naftom. Nabavljaju je tijekom dva i pol mjeseca, a potom je mjesec i pol prerađuju. Kako nema više strane nafte, nakon toga je obustava proizvodnje. Na taj se način stvaraju dodatni troškovi, a nepotrebno se troši i oprema.
"Tvrtka radi proizvode za poluvodičku industriju i konkurentna je u cijelom svijetu zahvaljujući mladom i obrazovnom kadru iz Siska", rekla nam je gradonačelnica Kristina Ikić Baniček. Ponosna je na poduzetnički inkubator, kao i na čak 26 tvrtki koje danas uspješno djeluju na području bivše Željezare.
"Prostor željezare uskoro dobiva i novog stanara koji će u prvoj fazi trebati 200 radnika metalne struke", otkrila nam je Ikić Baniček. Sisak je, dodala je, izgradnjom vrtića na Zelenom Brijegu postao grad u kojem ima više mjesta u vrtićima nego djece na listi za upis, a svako vrtićko i školsko dijete ima besplatnu školu plivanja i klizanja. Nezaposlenost je pala za 12 posto.
"Gradonačelnica sam najboljeg grada kojeg mogu zamisliti. Napravljen je točno po mjeri čovjeka i idealan za obitelji", kazala nam je gradonačelnica. S njom se slaže i jazz gitarist Damir Kukuruzović (40) koji je svojim obožavanjem Siska zarazio i brojne svjetske glazbenike. Nakon koncerata u njegovom kultnom klubu, pokazivao im je ono najbolje od Siska. Vodio ih je u ribolov, na jahanje, u posjet Lonjskom polju, hranio ih je šaranima na rašljama i upoznao s domaćom šljivovicom. Rezultat je bio, kaže Damir, potpuno oduševljenje gradom. I njima je, baš kao i nama, otkrio da svu svoju inspiraciju za stvaranje glazbe, crpi upravo od voljenog grada.
"Mnoga sam jutra proveo na Kupi. Rijeka je najljepša u svitanje. Kad vidim stari most u magli, to mi je dovoljan razlog da zauvijek ostanem u Sisku", rekao je glazbeni virtuoz. O kulturnom životu Siska imao je samo pohvale.
"Proporcionalno broju stanovnika, Sisak u kulturi ne zaostaje ni za jednim gradom u Hrvatskoj. Prepun je događanja, alternativnih i rock koncerata, a sve su kazališne predstave rasprodane. Imamo odličnu fotogaleriju, a kipari i slikari oduševljavaju", ispričao nam je Damir. Bez iznimke su rasprodani i koncerti u njegovom jazz klubu, jedinom u Hrvatskoj, koji on voli zvati i "tvornicom krasnih misli i ideja’.
Posjet gradu završavamo šetnjom po Starom gradu. Na ušću rijeke Kupe u Savu, smjestila se utvrda. I tamo su u tijeku radovi, kao na brojnim drugim mjestima po Sisku. Posvuda se asfaltira, gradi, obnavlja. A to nas je podsjetilo na riječi Sabahudina Gašića, zaposlenika Rafinerije koji nam je rekao: "Sisak nikad neće biti mrtav grad..."
