17. srpnja 1945. godine Velika Britanija malo se smanjila, a Jugoslavija malo povećala. Tog dana je navodno Winston Churchill privremeno dao jednu hotelsku sobu Jugoslaviji kako bi krunski princ Aleksandar Karađorđević mogao se roditi na teritoriju države kojom bi trebao vladati u budućnosti.

Churchill je sobu 212 u luksuznog hotelu Claridge dao na jedan dan državi Jugoslaviji kao njihov teritorij kako bi se u njoj rodio princ Aleksandar Karađorđević. Princ Aleksandar stalno ponavlja tu priču, ali postoji samo jedna kvaka. Nitko nema konkretan dokaz da je Churchill ikad ustupio sobu Jugoslaviji pa barem i na jedan dan, piše BBC.

U travnju 1941. godine, Njemačka i saveznici okupirali su kraljevinu Jugoslaviju, a kralj Petar II napustio je državu zajedno s ministrima. Otputovali su u London preko Atene, Jeruzalema i Kaira. Kralj Petar i kraljica Aleksandra smjestili su se u jedan od najskupljih londonskih hotela, hotel Claridge u samom središtu Londona. Četiri godine kasnije, kraljica je ostala trudna. Obitelj se našla u dilemi, kako će prvorođeni princ i prijestolonasljednik ikad vladati državom u kojoj nije ni rođen. 

Prema legendi, Churchill je ponudio kralju Petru omanje prekrajanje državnih granica. Mali dio Londona postat će dio Jugoslavije, a princ Aleksandar rodit će se u domovini. 

Međutim, ne postoji niti jedan komad papira koji bi službeno zabilježio taj čin. Ne postoji bilješka o parlamentarnoj raspravi ili odluci, ne postoje novinski članci koji bi obavijestili Britance da im je Britanija nešto manja, ne postoji ni službeni dopis iz ureda premijera Churchilla.

BBC si je dao truda i pregledali su brojne izvore. Poslali su upite Churchillovoj arhivi koja sadrži milijune digitaliziranih dokumenata. Nisu pronašli ni spomena darivanja sobe.

Britanski državni arhiv također nije pronašao nikakav trag. Jedini dokument koji spominje Jugoslaviju i Claridge's je pismo britanskom ministarstvu vanjskih poslova iz srpnja 1945. godine. Autor pisma je dr. D. Protić, savjetnik u jugoslovenskom veleposlanstvu. "Imam čast obavijestiti vas da je njeno visočanstvo kraljica Aleksandra rodila sina u hotelu Claridge. Kraljičina osobna iskaznica i knjižica za hranu nose adresu 41 Upper Grosvenor Street, W1", stoji u kratkom pismu.

Navodni Churchillov dogovor ne spominje se ni u Hansardu koji bilježi svaku izgovorenu riječ u britanskom parlamentu. Zabilježili su brojna prepucavanja britanskih parlamentaraca; u devedesetima je korpulentni tadašnji ministar poljoprivrede branio svoje zakonske prijedloge govoreći: "Ne planiramo sela prekriti hladetinom", na što je laburist Tony Banks odgovorio: "I bolje jer bi je ti pojeo". Ali Churchillovog dogovora s jugoslovenskim kraljem Petrom nema ni u tragovima.

Krunski princ Aleksandar, protagonist ove priče, također ne posjeduje dokaze o tom činu. "Nažalost, svi dokumenti su davno nestali iz očevog ureda. Uključujući sve dokumente iz rata, a posebice pozamašne dopise sa Churchillom, Rooseveltom, Staljinom i drugima", rekao je Aleksandar BBC-u.

Ako ne postoje pisani dokazi, može li premijer sam odlučiti o poklanjanju teritoriju? Izgleda ne može. 

"Ne postoji način na koji premijer, ili bilo tko drugi, može samo tako dati britanski teritorij, pa makar i privremeno. Parlament mora raspravljati o tome i donijeti odluku kako bi se takvo što moglo provesti", rekao je dr. Bob Morris, pravni stručnjak s londonskog sveučilišta.

"Romantična priča, potpuna fikcija, postala je prihvaćena informacija pomalo i zbog Churchillove impulzivne darežljivosti", dovršava svoju priču doktor Morris.