Stvarajući arhitektonsko čudo 1889. godine, inženjer građevine Gustave Eiffel sam je sebi odlučio čestitati izgradnjom finog apartmančića, visoko na trećoj razini tornja.

U potpunom kontrastu sa skeletonskom željeznom konstrukcijom tornja, apartman je uređen u "jednostavnom stilu kakav su preferirali znanstvenici". Takvim ga je opisao Henri Girard u svojoj knjizi iz 1891. godine 'La Tour Eiffel de Trois Cent Métres', opisujući drvene škrinje, slike i koncertni klavir smješten u apartmanu.

Na visini od 300 metara, apartman je u ono doba djelovao kao prilično dekadentno mjesto s kojeg se pružao pogled na cijeli grad. Vjerojatno je upravo to bila njegova prva uloga, prije nego se eventualno koristio za meteorološka opažanja u kojima se vjerojatno upotrebljavala znanstvena oprema pronađena u susjednoj sobici, piše The Independent. 

Eiffel je navodno bio preplavljen molbama bogataša i pariške elite da im iznajmi apartman, makar na jednu noć. Ali on je odbio sve molbe i ponude, jer je želio da to ostane njegov privatni prostor za promišljanje i mir.

Ipak, tu i tamo bi primio kakvog cijenjenog gosta u svojem apartmanu, a poznato je da je tako jednom prigodom ugostio i Thomasa Edisona koji mu je kao poklon donio fonograf.

Apartman je inače zatvoren za javnost, iako se u njemu i danas nalazi većina prvotnog namještaja, kao i manekenske lutke Eiffela i Edisona.