Drugi svjetski rat još nije službeno bio ni počeo, ali gotovo nezamislivi zločini kakvi će obilježiti te godine već su počeli u dalekoj Kini. Godina je bila 1937. i okupatorska japanska vojska porazila je kinesku vojsku oko tadašnjeg glavnog grada Nankinga. Dva mjeseca je trajalo ubijanje i silovanje civila, a nakon svega ostali su deseci tisuća mrtvih tijela.

U vihoru ratnog uništenja, centralnu ulogu igrao je pomalo neočekivani protagonist. John Heinrich Detlev Rabe, uvjereni nacist i zastupnik Siemensa u Kini predvodio je napore za spašavanje civila, a nakon što su otkriveni njegovi dnevnici pokazalo se koliko je on točno radio za spas Kineza. "Te eskapade bile su dosta opasne. Japanci su imali pištolje i bajunete, a ja sam imao samo simbole nacističke stranke i traku sa svastikom", pisao je on u jednom trenutku.

Do otkrića njegovih dnevnika sredinom devedesetih jako malo se znalo o ovom uvjerenom nacistu koji je je otvoreno podržavao nacistički režim, ali je istovremeno molio Adolfa Hitlera da utječe na Japance ne bi li spriječio barem jedan dio silovanja i ubijanja. 

Rabe je rođen u Hamburgu, ali kao predstavnik Siemensa radio je u Kini čitava tri desetljeća. Djeca i unuci su mu rođeni tamo i kad je situacija postala iznimno opasna, on je odbio preseliti se. Naime, Siemens mu je naredio da se preseli stotinjak kilometara dalje u Wuhan, ali on je decidirano odbio. Umjesto toga, kako je pisao New York Times u sredinom devedesetih, Rabe se bacio na posao organiziranja zaštite civila. Dvadesetak njemačkih i američkih misionara, liječnika i profesora odlučili su zaštiti što je više moguće kineskih civila. Zbog dobrih odnosa Njemačke i Japana, Rabe je izabran na čelo Međunarodnog odbora za sigurnu zonu u Nankingu. 

Pretpostavlja se da je u toj zoni sklonište našlo oko 200.000 civila, a Rabeovi dnevnici otkrivaju i neke detalje masakra. Vidio je ljude ubijene metkom u potiljak, vidio je spaljene žive ljude. Vidio je izmasakrirana tijela žena na ulicama.

U dnevniku iz 1. siječnja 1938. godine, Rabe piše: "Majka jedne djevojke me na koljenima preklinjala da spasim njenu kćer. Kad sam ušao u njihovu kuću, vidio sam japanskog vojnika kako leži potpuno gol na mladoj djevojci. Viknuo sam toj svinji na bilo kojem jeziku kojeg će razumjeti: "Sretna Nova godina", a onda je on pobjegao onako gol s hlačama u rukama".

Nešto ranije, 17. prosinca 1937. godine, zabilježio je pomalo neočekivan susret s vojnicima. "Dvojica vojnika su ušla u dvorište i izgledalo je da žele provaliti u kuću. Kad sam se pojavio pred njima, pravdali su se govoreći da su vidjeli neke kineske vojnike. Kad sam ima pokazao stranačku iskaznicu su se povukli i vratili kamo su došli", piše Rabe.

Samo na njegovom posjedu skrivalo se više od 600 civila, a Rabe je pomalo humoristično napisao da mu nije baš lako spavati uz hrkanje šesto ljudi. Tijekom Drugog svjetskog rata, Rabe i obitelj su živjeli u Njemačkoj, a u dnevniku je pisao kako su morali jesti travu jer ništa drugo nisu mogli kupiti. Čak ni nakon rata nije mu bilo puno lakše zato što je morao prolaziti kroz proces denacifikacije kako bi mogao uopće raditi bilo gdje.

Umro je u krajnjem siromaštvu 1950. godine, ali u posljednje vrijeme sve više vremena se posvećuje njegovoj ulozi u spašavanju Nankinga. Nekadašnja rezidencija preuređena je u muzej, a nedavno je snimljen i film o ovom "dobrom Nijemcu iz Nankinga".