Nema svetije rijeke na svijetu od Gangesa, koji izvire u zapadnom dijelu Himalaja u indijskoj saveznoj državi Uttarakhand, teče sjevernim dijelom Indije, prelazi u Bangladeš, te se ulijeva u Bengalski zaljev kao delta u području Sundarbans.

Za svakog hindusa na svijetu ta je rijeka početak i kraj svega te božica života, a kao i sa Nilom, njezin je plodni mulj zaista krucijalan za civilizaciju, ljudski život, poljoprivredu...

Ona je centralna figura u rađanju, životu, svadbama i smrti. Na njezinim se obalama dnevno obavljaju stotine ritualnih spaljivanja. Samo u gradu Varanasi radi toga su sagrađeni posebni gatovi.

Između siječnja i ožujka, piše Economist, privremeni je grad niknuo kraj rijeke, u blizini Allahabada, povodom Kumbh Mela festivala kada je preko 240 milijuna vjernika došlo oprati svoje grijehe i bolesti u svetoj rijeci.

No, problem je u tome što će voda Gangesa prije uzrokovati bolest negoli je izliječiti. Rijeku mori čitav niz problema, od pada volumena rijeke (što pojačavaju brane hidroelektrana), pretjeranog navodnjavanja (iskorištavanja vode) i drugih industrijskih shema.

Dodatno, promjenom klime monsuni su postali neuračunljivi. Tri mjeseca prije ljetnog monsuna Ganges u nekim dijelovima izgleda gotovo kao malo jači potok, a ne moćna rijeka.

Niski vodostaj utječe na rad i život ribara i poljoprivrednika nizvodno. A dodatna je priča o kvaliteti vode. Sirova kanalizacija upumpava se u rijeku. Razine fekalnih bakterija su gotovo nemjerljive. Testovi pokazuju 1.1 milijardu takvih bakterija na 100 mililitara vode, gotovo pola milijuna preko limita preporučenog za kupanje. Nije niti čudno da lokalce, a posebno turiste, muče crijevne viroze i slične dijagnoze (takozvani "Delhi Belly").

U "River of Life, River of Death" Victor Mallet opisuje kako je Ganges idealno mjesto za razvoj bakterija rezistentnih na antibiotike.

Neki su od "svetih ljudi" napokon progovorili o toj temi. G.D. Agrawal, nekada inženjer, a kasnije guru, postio je do smrti kao znak prosvjeda. Usprkos toj dramatičnoj gesti, premalo hindusa prihvaća da se Ganges pretvorio u tekuću kanalizaciju. Pritisak da se rijeku počisti je preslab.

Kada je 2014. došao na vlast Narendra Modi rekao je kako je čišćenje Gangesa jedan od prioriteta. Obećao je svojim hindu glasačima tri milijarde dolara za taj projekt, nove sustave filtriranja otpada i industrijskog smeća. Pet godina kasnije napretka jedva da ima. U Varanasiju se više bave time da ruše slamove kako bi gradili kafiće s pogledom za VIP goste negoli čistoćom rijeke.

U Kanpuru, gradu tvornica kože, slika je, piše Economist, gotovo distopijska. Rijeka smrdi. Ne samo da u rijeku, u kojoj se igraju djeca, curi kanalizacija, već i krom, toksični teški metal koji je nusprodukt obrade kože. Za vrijeme festivala Kumbh Mela, 200 kilometara nizvodno, trebali su prestati raditi, no nisu svi prekinuli proizvodnju.

U međuvremenu desetine tisuća najsiromašnijih žive u slamovima gdje izvlače podzemnu vodu krcatu kromom, koji uzrokuje rak, otkazivanje jetre i ranu demenciju. Kanpur ima postrojenja koja izvlače krom iz vode, i cijena korištenja "nadodaje" samo 13 centi na, recimo, par kožnatih cipela. No, većina tvornica ne koristi ta postrojenja.

Često se, kaže Slashi Shekhar, nekada šef vodovoda, savezne države i političari koncentriraju na izgradnju nečega radi promocije i imidža, ali onda to nitko dugoročno ne koristi. Nova javno-privatna partnerstva, kaže Shekhar, mogla bi napokon poboljšati situaciju. No, promjena je potrebna hitno, prije no što Ganges postane vodena masa kojoj nema spasa. To je problem o kojem, kaže Shekhar, se dovoljno ne govori.

"Ako je Ganges pun govana, onda to treba reći milijunima vjernika koji se u njemu kupaju", kaže.