Milijuni žena iz Indije nikad nisu izgovorili suprugovo ime, što je jedan od izraza poštovanja, piše BBC. Stroga je to tradicija u ruralnim dijelovima Indije, ali aktivisti sada rade na društvenim promjenama da i žene mogu se obratiti suprugu njegovim imenom.

BBC-jeva novinarka Geeta Pandey opisuje kako su njeni roditelji bili u braku 73 godine sve do smrti njenog oca. Na dan vjenčanja majka nije imala ni 11 godina, a otac je tek navršio 15 godina. Desetljeća zajedničkog života proveli su prvo u malom selu na sjeveru Indije, a potom i u Calcutti, ali nikad Geetina majka nije supruga nazvala imenom.

Kad bi pričala s djecom, govorila bi o "babujiju", kako se na hindiju kaže otac. Kad bi mu se izravno obraćala govorila bi "hej ti". Čak ni djeca je nisu uspjela prevariti da greškom kaže kako joj se muž zove.

Sve druge žene iz Geetinog društva nisu spominjale supruga poimence, a sve zato što je u tradicionalnom društvu suprug u obitelji pravo božanstvo i žene uče od malih nogu da moraju poštivati svoje supružnike. Uče ih da spominjanje supruga po imenu može mu skratiti život i donijeti zlu kob. 

Jedna žena na istoku Indije vidjela je kako posljedice mogu biti brze i žestoke. 

"Sjedila sam sa šogoricom ispred kuće i izgovorila imena svih muškaraca koji su bili tamo, uključujući i ime suprugova ujaka", priča Malati Mahato u snimci aktivističke skupine Video Volunteers.

Šogorica se požalila lokalnom vijeću i oni su presudili da su njene riječi bile pogrešne i protjerali su je, zajedno s djetetom, u kućicu na rubu sela. Već 18 mjeseci njeni suseljani je potpuno odbacuju iz društva. 

"Patrijarhalna hijerarhija i dalje se provodi na toliko razina", pojašnjava društvena antropologinja Aninhalli Vasavi.

"Suprug je jednak božanstvu, u tradicionalnom vjerovanju, i zbog toga ga se mora obožavati. Tradicionalni, ugovoreni brakovi, obično su između supruga iz više kaste i supruge iz niže, pa suprug vodi brigu o financijama. Osim toga, često je on stariji pa ga se mora poštivati i zbog toga", dodaje profesorica Vasavi.

Aktivisti okupljeni u grupu Video Volunteers pokrenuli su kampanju u ruralnim područjima kako bi pokušali srušiti neke tradicije. Rohini Pawar odlučila je okušati se u rušenju patrijarhata, ali je prvo morala vidjeti kako će njen suprug Prakash to prihvatiti. 

"Ranije sam ga zvala 'baba' jer su ga nećaci tako zvali. Aktivistice su bile oduševljene idejom. Čitav taj dan smo se smijale i po prvi put u životu smo uzvikivale imena naših muževa. Odlučile smo napraviti video i tražile smo od žena da izgovore ime supruga na tri različita načina - sretno, ljutito i zaljubljeno. Jedna žena se malo zanijela i čim je otišla kući i vidjela supruga je izgovorila njegovo ime. On joj opalio šamar i zaprijetio da će je pretući usudi li se ikad izgovoriti njegovo ime", ispričala je Pawar.

Indijski gradovi pak imaju malo drukčije običaje i već je postalo normalno da žene mogu obratiti se suprugu imenom. Porast stope pismenosti među ženama, sve veća zaposlenost i sve češće sklapanje brakova iz ljubavi polako briše i ovu tradiciju. Međutim, Vasavi upozorava da se i ta promjena odnosi na tek mali broj žena.

"Desecima milijuna žena iz ruralnih područja nezamislivo je da se suprugu obrate imenom", kaže Vasavi.