Dok su im se oči pretvarale u 'želatinu', a noge u kocke leda oni su sanjarili o čaju i kajgani. Bajkalsko jezero ispred njih izgledalo je kao nepregledni i beskrajni svijet leda i pastelnog neba. Temperature padaju na -20 Celzijusa, šiba nemilosrdni vjetar, ponekada imaju osjećaj da hodaju u krug, a stopala im svako toliko propadnu kroz led. K tome, Scott Gilmour, Mike Stevenson i Rob Trigwell ganjaju svjetski rekord, što znači da vremena za odmor ili gradnju skloništa - nema.

Avanturisti i putnici svoj pothvat prelaska zaleđenog Bajkala vide kao vatreno krštenje nakon kojeg slijede Grenland, i onda - Antarktika. Plan je bio da svaki dan prođu barem 50 kilometara, no već su u prva tri dana, radi žestokog vremena i umora, bili u zaostatku. A ne samo da su planirali svrgnuti prošle rekordere, već to žele učiniti spektakularno, s barem 24 sata razlike. 

Izmjenjivalo se hodanje i kretanje na skijama, često po 16 sati dnevno. Posljednjih nekoliko dana 12-dnevnog putovanja spavalo se jedva dva sata, čak nisu niti dizali veliki šator, a prije toga bi iskopali rupu u kojoj su skuhali neku vrstu večere. Zalihe namirnica, šatore, odjeću i ostatak opreme vukli su za sobom, užetom zavezane za struk.

Nedostatak sna i hladnoća počeli su utjecati na njihovu percepciju. Sve im se činilo kao fatamorgana, a kada bi se spustila magla jedva da su razaznavali noć od dana. Svježi snijeg lijepio se na đon njihovih gojzerica, tako da je hodanje bilo sporo i mukotrpno. Brinulo ih je kašnjenje i iako su znali da u svakom trenutku mogu skrenuti sa zaleđenog jezera prema obali, te otići do prvog gradića, to, kažu tri avanturista, nije poanta ekspedicije. Poanta je savladati izazov, i izaći kao pobjednik.

Čija je ideja ekspedicija, to više nije sigurno, jer su se sva trojica odmah "zaljubili" u ideju. Trigwell je avanturist koji je godine proveo istražujući detalje svih velikih svjetskih ekspedicija, Gilmour je najiskusniji od trojke te je već putovao na Sjeverni pol, a Stevenson je organizator koji se pobrinuo da se dočepaju sponzorstava i vidljivosti.

Prošli rekorderi su Kevin Vallely i Ray Zahab koji su 2010. prehodali Bajkal, i čiji rezultat trojac želi srušiti, prije toga su biciklirali Iditarod stazu od Nomea do Anchoragea, trčali preko Sahare i hodali preko Južnog pola, no rekli su kako je "Bajkal bio uvjerljivo najteži".

Divljačke oluje samo su dio problema, vlaga toliko namoči opremu da iako ne dirne snijeg može biti mokra čitavo vrijeme. Neki od pritoka Bajkalu nikada se ne smrznu, a po zimi puše nesavladiva Sarma koja nosi ledene čestice.

Trigwell je na zaleđeni sjever došao iz Adis Abebe, nakon što ga je njegov posao za UN vodio preko Sirije, Iraka i Mjanmara, no svejedno je imao vremena trenirati za ovakve ekspedicije. Djetinjstvo je proveo čitajući o avanturama Ernesta Shackletona i Robert Falcon Scotta, a najviše se divio manje poznatome Tom Creanu, čak je otputovao u njegovo rodno mjesto, malo selo Annascaul u Irskoj. 

Crean se 1877. rodio na farmi u Irskoj, a onda se pridružio britanskoj mornarici i otplovio do Južnog pola na tri ekspedicije sa Scottom i Shackletonom. Bio je polu-pismen i nikada nije uspio napredovati, no njegova je reputacija preživjela do danas. Kolege su ga zvali "serijskim junakom".

Bajkal je najveće slatkovodno jezero na svijetu. Njegova je površina veća od Slovenije, a najstarije je i najdublje jezero na svijetu koje je nastalo pomicanjem tektonskih ploča kada su se sudarile euroazijska i indijska ploča čiji je sudar "napravio" i Himalaju te tibetanski plato. Čak 25 milijuna staro jezero je ponos Rusije.

Trojac je u grad Irkutsk stigao 28. veljače 2015. godine, a na led su stupili prije zore. Od početka je problem bio propadanje stopala kroz led. Iako su stalno nosili nepropusne čarape, gojzerice i presvlake preko gojzerica, i dalje su im udovi bili otežani i promrzli. Led izgleda kao crno-plavi beton, a hodanje po krajoliku koji se minimalno mijenja traje danima, tišina je, ako ne puše, zaglušujuća.

"Bolje je da led ima neke nesavršenosti, pa da znamo da je tamo, jer ovako postaje nestvarno i bojite se zakoračiti, niste sigurni sanjate li ili ste već korak u drugom svijetu. Horizont pak izgleda tako da imate osjećaj da ga možete ganjati baš zauvijek, do kraja vremena", kaže Trigwell. Zadnja su dva dana, ganjajući rekord, prehodali kao u nekom snu, mamurni od hladnoće, gladi i neispavanosti. Na -20 Celzijusa raskopčali su jakne kako bi ih hladnoća držala budnima i ganjala naprijed. 

Usred crne noći ispred sebe su odjedanput vidjeli mol i kraj jezera. Pogledali su na satove - 12 dana, 21 sat i 13 minuta nakon što su krenuli - i sinkronizirano su učinili zadnji korak, sa zaleđenog jezera na kopno. Prijašnji rekord je spektakularno srušen za 18 sati.