Oni koji ga možda ne znaju iz povijesti, njima je poznat iz filma Mela Gibsona - William Wallace, veliki neprijatelj Engleza i borac za slobodu Škotske.

"Braveheart" je možda filmski klasik koji škotskog ratnika prikazuje u najboljem svijetlu, no kako to u Hollywoodu često biva, perpetuira i neke neistine o velikom ratniku.

Povjesničarima nije lako satkati priču o ratniku i vođi jer postoji jako malo relevantnih i pouzdanih izvora o heroju. Većina napisa dolazi od pjesnika i povjesničara imena "slijepi Harry" ili Henry, a i to je sastavljeno i zapisano tek 150 godina nakon Wallaceove smrti (i služilo je više za zabavu negoli za edukaciju).

Upravo je radi toga njegova priča preuveličana, nepovezana, prepuna krivih podataka i često izmišljotina, no legenda o ratniku živi i danas.

Prema BBC-ju, Wallace je zaista živio u doba velikih političkih turbulencija. Smrt škotskog kralja Aleksandra III 1286. uzrokovala je krizu - klanovi su se svađali tko će ga naslijediti.

Priliku je pametno iskoristio engleski kralj Edvard I koji je škotskim vladarem imenovao Johna Balliola, i iskoristio svoj utjecaj nad njim da dodatno oporezuje posvađane Škote.

Škoti su se ubrzo pobunili protiv Engleza, na što su Englezi reagirali nasiljem i učvršćivanjem svojih položaja na sjeveru. I tu se pojavljuje Wallace, čovjek čijeg su oca ubili Englezi kada je bio samo dječak, a odgojio ga je ujak.

Na povratku u rodnu Škotsku navodno se oženio ženom imena Murron, a njezino ga je stradavanje motiviralo da se bori protiv Engleza. No, nema dokaza da su se stvari zaista tako odigrale. 

Zna se da je njegov prvi napad bio u Lanarku 1297. godine gdje je sa malom grupom ljudi ubio šerifa, Williama Heselriga.

Ne zna se je li to zaista bila osveta za ubijenu ženu, no do 1297. je već bio "razbojnik" (prema Englezima) koji se stalno borio. Bio je nasilan, beskompromisan gerilac bez milosti čiji je cilj bio destabilizirati englesku dominaciju u Škotskoj.

Imao je sve više i više sljedbenika, te je od Engleza osvajao sve više i više zemlje, a uskoro su mu počeli pomagati i škotski plemići. Zajedno su žestoko 1297. porazili englesku konjicu u bitci kod Stirling mosta.

Nakon tih ozbiljnih pobjeda, i u Škotskoj i na sjeveru Engleske, Wallace i Andrew de Moray imenovani su zaštitnicima Škotske.

No, sreća je bila kratkog vijeka. Na ljeto 1298. Edvard je poveo vojsku protiv Škota i porazio ih kod Falkirka. Wallace je pomoć morao potražiti kod neprijatelja Engleza, Francuske.

Pomoć nije dobio, barem ne onoliko koliko je trebao, i postao je progonjen čovjek. Na kraju su ga ulovili na ljeto 1305. i odmah mu je suđeno. Kazna je bila grozna - vješanje i onda da mu raščetvore tijelo.

Njegova je glava zabodena na šiljak na Londonskom mostu, a dijelovi njegovog tijela poslani su u različite škotske gradove - podsjetnik što se desi onima koji se pobune protiv Engleza.

Okrutna sudbina (gora čak od onog što je prikazano u filmu "Braveheart") usjekla se u kolektivno sjećanje, i zato je Wallace postao simbol škotske borbe za slobodu.

No, ne treba zaboraviti da je i sam bio okrutni ratnik kojeg je više zanimala osobna slava i moć nego egalitarizam.