Nikad viđena ludnica na Svjetskom prvenstvu u šahu
Aktualni svjetski šahovski broj jedan, Norvežanin Magnus Carlsen, ušetao je u dvoranu Gresham Collegea u Londonu i kako je prolazio, sve više okupljenih okretalo se za njim. Na desnom oku imao je pravu pravcatu "šljivu", i još flaster malo iznad oka.
The Guardian se te srijede 21. studenog zafrkavao na Instagramu objašnjavajući da šahovski majstor za sparing partner nije imao Anthonyja Joshuu, britanskog svjetskog boksačkog prvaka u srednjoj kategoriji, nigerijsko-englesko-irskih korijena, niti ga je kakav loš gubitnik u šahu pogodio lovcem, nego da se Carlsen nešto ranije sudario s jednim norveškim novinarom.
Bila je na rasporedu 9. partija Svjetskog šahovskog prvenstva za 2018., no ljudi iz njegovog liječničkog nisu sumnjali da Norvežanin možda ima kakav manji potres mozga. Ma, sto posto da nema potres mozga, bili su uvjereni. Ali samo do 25. poteza. Mnogi su posumnjali da možda ipak nije sav svoj kada je Carlsen, u situaciji kad se već računalo da bi nakon osam remija napokon mogla pasti jedna pobjeda, sasvim nepotrebno razotkrio svog bijelog kralja.
Američki velemajstor s druge strane, Fabiano Caruana, svjetski broj dva, uzvratio je kako bi se i očekivalo i do kraja meča natjerao je Carlsena da se slože oko remija. Devetog po redu.
"Uprskao sam", priznao je Carlsen nakon meča ono što su svi znali.
Onaj loš potez može se reći da je na kraju Carlsena koštao ravno 50.000 eura. Točno toliko. Fond nagrada za Svjetsko šahovsko prvenstvo iznosi točno milijun eura. Pobjedniku pritom pripada 600.000, a poraženom 400.000. Samo uz jedan uvjet, da se do pobjednika dođe unutar 12 predviđenih šahovskih partija.
Ako bi morali ići u tie-break, onaj milijun dijeli se 55 posto pobjedniku i 45 posto poraženom. Na kraju je Carlsen 28. studenog napokon uspio dobiti taj teški sraz protiv Caruane, koji ipak nije uspio postati "novi Bobby Fischer", odnosno prvi američki svjetski prvak još otkako je kao golobradi genijalac od 1972. do 1975. nanizao četiri godine dominacije svjetskim šahom.
Carlsen je i dalje šahist s nesporno najboljim Elo-rejtingom u povijesti, a – osim onih onako bez veze poklonjenih 50.000 eura jednim jedinim potezom – Norvežaninu je ovaj njegov već sedmi naslov nesumnjivo posebno drag. Na ovom prvenstvu po prvi put se dogodilo da su igrači svih 12 partija odigrali neriješeno. Jednu za drugom tijekom tri tjedna. A onda je uslijedio "Armageddon". Doslovno tako nazivaju na tom prvenstvu to razigravanje.
Riječ je o takvom tie breaku u kojem se svjesno riskira da sve ode u anarhiju, ako treba ravno u "vražju mater", samo kako bi se konačno dobilo pobjednika. Igrači nemaju vremena za pripremiti se, nego prvo ždrijebom izvlače tko će biti bijeli, a tko crni. Bijeli potom ima pet minuta za smisliti svoje poteze, crni samo četiri. A kako niti to ne bi bilo kraj, tu je još i pravilo da se računa, u slučaju da i opet bude remi, da je pobjedu odnio crni. I tako tko prije do tri pobjede.
Inače se riskira da se dogodi ono što se dogodilo Gariju Kasparovu i Anatoliju Karpovu 1984., da u pet mjeseci nanižu 48 mečeva bez pobjednika. Karpov je u tih pet mjeseci navodno izgubio devet kila. Bolje ipak ovakav tie-break. Možda ne baš za igrače, ali... Na svojoj je koži baš taj brutalni niz pravila 2016. iskusio Sergej Karjakin. On je tada u finalu od Carlsena izgubio u takvom jednom tie-breaku.
"Nadajmo se da ovaj put neće biti tie-breaka", kazao je Karjakin nekoliko dana prije nego što se dogodilo baš to i Carlsen je na kraju, kao puno bolji u igranju s izrazitim vremenskim ograničenjem, pobijedio u sve tri partije, dva dana prije nego što će u petak napuniti 27 godina.