Ako je vjerovati nekim primjerima iz prošlosti, šah je jako stresan sport. Tijekom šahovske olimpijade, održane 2014. godine u Norveškoj, jedan je šahist preminuo za vrijeme finalnog meča. Samo nekoliko sati nakon toga, drugi je pronađen mrtav u svojoj hotelskoj sobi. 2000. godine dvoje je šahista umrlo na jednom turniru u Finskoj.
Je li igranje šaha toliko stresno da može biti jako štetno, pa čak i smrtonosno?
Čini se da ipak nije tako, piše The Conversation.
Potaknuti upravo ovim primjerima, stručnjaci su proveli istraživanje kojim su pokušali utvrditi kako igranje šaha utječe na dugovječnost igrača, šahista. Rezultati koje su otkrili mogli bi vas iznenadi. Šahisti tako, u prosjeku, žive 14 godina duže od 'običnih' ljudi. I to posebno velemajstori.
Usporedili su podatke šahista i osvajača olimpijskih medalja kako bi mogli utvrditi u čemu je tajna dugog života - umu ili mišiću.
Jedan od autora studije je i David Smerdon, znanstvenik, akademik i šahovski velemajstor. Velemajstori i olimpijci su igrači i sportaši s najvišom razinom postignuća u svojoj profesiji. Usporedili su podatke 1700 velemajstora, 15.000 osvajača medalja na OI i životni vijek ljudi u zemljama iz kojih dolaze.
I tako su otkrili kako velemajstori prosječno žive 14 godina duže u usporedbi s ostalom populacijom, posebno u zemljama poput Rusije. Vrhunski šahisti imaju sličan uzorak dugovječnosti kao i olimpijci. Podaci iz studije pokazuju kako se stopa preživljavanja u odnosu na opću populaciju povećala s vremenom za obje skupine i po sličnim stopama.
Činjenica kako veliki broj šahista uživa u dugovječnosti kao i veći broj Olimpijaca iznenadila je znanstvenike, koji se tako pitaju što je razlog tome? Popularnost 'umnih sportova' iz dana u dan raste pa se postavlja pitanje jel li poznavanje, igranje ovog sporta zaslužno za njihovu dugovječnost ili je posrijedi nešto drugo.
Šahisti obično sjede dok igraju, pa bi bilo lako pretpostaviti kako vode sjedački i manje aktivan način života, no poljska studija pokazala je kako su šahisti u boljoj tjelesnoj kondiciji od većine populacije. Postoje i dokazi kako društvene igre mogu umanjiti rizik od demencije, jednog od glavnih uzročnika smrti.
Poznato je i kako veća inteligencija blagonaklono utječe i na dugovječnost, no povezanost inteligencije i šaha nije potpuno sigurna. Različite studije nisu uspjele pronaći vezu između superiornosti igrača i različitih intelektualnih dimenzija, uključujući i selektivnu pozornost, inhibiciju i izvršnu kognitivnu funkciju, logičke i računalne vještine, vizualnu memoriju i složeno planiranje.
Titula velemajstora može povećati očekivano trajanje života kroz psihološke, socijalne ili gospodarske poticaje. Tako su podaci pokazali kako su velemajstori u Istočnoj Europi imali veće šanse za preživljavanje od onih u Sjevernoj Americi ili Zapadnoj Europi. Možda je ključnu ulogu u tome odigrala i visina velemajstorskih prihoda koja varira od zemlje do zemlje.
Isaac Asimov je jednom napisao da se "u životu, za razliku od šaha, igra nastavlja i nakon šah mata". Ne samo da se igra života nastavlja već i može biti jako zanimljiva i duga, zato ako niste dosada, krenite se baviti šahom. Sigurno vam neće naškoditi.
