U osnovnoj školi većina djece mašta o tome što bi jednog dana mogli biti. Astronaut, liječnik, pjevač, sportaš, a možda čak i odvjetnik. Upravo odvjetničkim poslom pomislila je kako se želi baviti 13-godišnja Eman, iz Mosula u Iraku. 

Točno će se sjetiti trenutka u kojem joj je upravo to zanimanje palo na pamet kao nešto s čime bi se bavila cijelog života, o svojim snovima razmišljala je u izbjegličkom kampu u Gamawi, gdje sa svojom obitelji u šatoru živi od 2016. godine kada su pobjegli iz Mosula nakon života pod ISIL-ovim režimom. 

Gotovo neprimjetno će promijeniti temu razgovora. U jednoj rečenici će govoriti o igrama s drugom djecom, a u drugoj će pričati o smaknućima na ISIL-ovski način, bacanjem ljudi sa zgrada.

Odabir svoje životne profesije objašnjava kroz priču o 15-godišnjem dječaku koji je živio njoj preko puta ulice. Kaže kako ga je ISIL brutalno kaznio, zatvorio i isprao mu mozak i to zbog prodaje cigareta, djelatnosti koju ova teroristička grupa oštro zabranjuje.

"Vjerujem kako je bio žrtva nepravde. Njegova se smrt mogla spriječiti. U tom sam trenutku znala kako želim biti odvjetnica i svojoj zemlji donijeti pravdu zbog jako mnogo ljudi koji dijele njegovu sudbinu", rekla je. 

Uhvaćen i propjevao Uhićen krvolok ISIL-a: Rezao djeci glave, spaljivao ljude

No Eman nikada nije mislila da njezin san može biti išta više od puke mašte. Budućnost joj nije djelovala nimalo optimistično u trenutku kada je stiglia u kamp, u kojem poput njezine, živi još stotinjak obitelji. Život u kampu ispunjen je noćnim morama iz kojih se bude vrišteći, strahom od svega i posebno mraka. Mladi i djeca uspijevaju se oporaviti uz pomoć posebnog psihološkog programa zaklade War Child.

Upravo oni reći će kako emocionalna podrška, koja je gotovo važna kao i egzistencijalna, posebno obiteljima i djeci koji dolaze iz ratnih područja, nije toliko uključena u razne programe pomoći. Njezina važnost vidi se u mogućnosti boljeg funkcioniranja ovih ljudi u budućnosti, i pomisli kako ju sada mogu konačno i imati, piše Independent. 

"Djeca koja dolaze iz Mosula zaboravila su kako se igrati", reći će Kris Phelps iz War Childa. 

Anonimni heroj "Bio sam špijun u ISIL-u. Ocu sam rekao: Moli se za mene"

Objašnjava kako su djeca u Mosulu većinom bila zatvorena u kućama, nisu izlazila na ulicu, nisu igrala nogomet jer je i on bio zabranjen, i nisu se razvijala poput njihovih vršnjaka. Nisu imali bezbrižno djetinjstvo. Njihov program kroz igru djeci pruža mogućnost razvoja sposobnosti suočavanja, a fokusira se na sve dijelove od identiteta do stvaranja socijalnih veza. 

13-godišnji Osama želi biti vatrogasac, a upravo zahvaljujući programu iDEAL to mu više nije nevjerojatan san, već nešto što bi mogao i želio ostvariti u svojoj budućnosti. 

"Moj najveći uspjeh je to što jako puno učim i uspješan sam. Unatoč svemu napravio sam nešto od sebe", rekao je. 

S njim se slaže i buduća odvjetnica Eman. Kroz program djeca se povezuju i sa mladim Britancima i s njima razmjenjuju razne vještine, pa i onu igranja nogometa. 

12-godišnja Sara želi biti učiteljica arapskog koja će jednog dana svom jeziku učiti i djecu u Londonu. 

"Kroz ovaj program možemo sebe zamisliti u budućnosti, kako god želimo. U svom smo životu okrenuli potpuno novu, praznu stranicu. Naučit ću djecu u Londonu da kažu Marhaba (Bok) i Salam (mir). I to zato što su to meni dvije najvažnije riječi.", naglasila je.