U osnovnoj školi većina djece mašta o tome što bi jednog dana mogli biti. Astronaut, liječnik, pjevač, sportaš, a možda čak i odvjetnik. Upravo odvjetničkim poslom pomislila je kako se želi baviti 13-godišnja Eman, iz Mosula u Iraku.
Točno će se sjetiti trenutka u kojem joj je upravo to zanimanje palo na pamet kao nešto s čime bi se bavila cijelog života, o svojim snovima razmišljala je u izbjegličkom kampu u Gamawi, gdje sa svojom obitelji u šatoru živi od 2016. godine kada su pobjegli iz Mosula nakon života pod ISIL-ovim režimom.
Gotovo neprimjetno će promijeniti temu razgovora. U jednoj rečenici će govoriti o igrama s drugom djecom, a u drugoj će pričati o smaknućima na ISIL-ovski način, bacanjem ljudi sa zgrada.
Odabir svoje životne profesije objašnjava kroz priču o 15-godišnjem dječaku koji je živio njoj preko puta ulice. Kaže kako ga je ISIL brutalno kaznio, zatvorio i isprao mu mozak i to zbog prodaje cigareta, djelatnosti koju ova teroristička grupa oštro zabranjuje.
"Vjerujem kako je bio žrtva nepravde. Njegova se smrt mogla spriječiti. U tom sam trenutku znala kako želim biti odvjetnica i svojoj zemlji donijeti pravdu zbog jako mnogo ljudi koji dijele njegovu sudbinu", rekla je.
No Eman nikada nije mislila da njezin san može biti išta više od puke mašte. Budućnost joj nije djelovala nimalo optimistično u trenutku kada je stiglia u kamp, u kojem poput njezine, živi još stotinjak obitelji. Život u kampu ispunjen je noćnim morama iz kojih se bude vrišteći, strahom od svega i posebno mraka. Mladi i djeca uspijevaju se oporaviti uz pomoć posebnog psihološkog programa zaklade War Child.
Upravo oni reći će kako emocionalna podrška, koja je gotovo važna kao i egzistencijalna, posebno obiteljima i djeci koji dolaze iz ratnih područja, nije toliko uključena u razne programe pomoći. Njezina važnost vidi se u mogućnosti boljeg funkcioniranja ovih ljudi u budućnosti, i pomisli kako ju sada mogu konačno i imati, piše Independent.
"Djeca koja dolaze iz Mosula zaboravila su kako se igrati", reći će Kris Phelps iz War Childa.
Objašnjava kako su djeca u Mosulu većinom bila zatvorena u kućama, nisu izlazila na ulicu, nisu igrala nogomet jer je i on bio zabranjen, i nisu se razvijala poput njihovih vršnjaka. Nisu imali bezbrižno djetinjstvo. Njihov program kroz igru djeci pruža mogućnost razvoja sposobnosti suočavanja, a fokusira se na sve dijelove od identiteta do stvaranja socijalnih veza.
13-godišnji Osama želi biti vatrogasac, a upravo zahvaljujući programu iDEAL to mu više nije nevjerojatan san, već nešto što bi mogao i želio ostvariti u svojoj budućnosti.
"Moj najveći uspjeh je to što jako puno učim i uspješan sam. Unatoč svemu napravio sam nešto od sebe", rekao je.
S njim se slaže i buduća odvjetnica Eman. Kroz program djeca se povezuju i sa mladim Britancima i s njima razmjenjuju razne vještine, pa i onu igranja nogometa.
12-godišnja Sara želi biti učiteljica arapskog koja će jednog dana svom jeziku učiti i djecu u Londonu.
"Kroz ovaj program možemo sebe zamisliti u budućnosti, kako god želimo. U svom smo životu okrenuli potpuno novu, praznu stranicu. Naučit ću djecu u Londonu da kažu Marhaba (Bok) i Salam (mir). I to zato što su to meni dvije najvažnije riječi.", naglasila je.
