Ginekolog Dubravko Lepušić život je posvetio medicini i znanju. Ko-autor četvrtog modula zdravstvenog odgoja (spolni odgoj), jedan od pokretača Inicijative za regulaciju priziva savjesti, kreator uspješnog edukativnog programa "Seks, znanje i rock'n'roll" - to su samo neke od stvari kojima je doktor Lepušić posvetio vrijeme koje ne provodi između bolnice Sestara milosrdnica i svoje poliklinike. Objasnio nam je što misli o novom Zakonu o pobačaju, ministru Milanu Kujundžiću, obrazovanju i budućnosti Hrvatske.

Što mislite kakav će biti novi Zakon o pobačaju?

Drago mi je da je sudac Šeparović eksplicitno rekao 'novi zakon ne može ići u regresiju', može se samo ići na poboljšanje i širenje prava, a Kujundžić privatno može misliti što god želi. Iskreno se nadam da će se držati slova zakona. Sve varijante smanjenja postojećih zakona ne dolaze u obzir. Osobno smatram da zakon iz 1978. godine uopće ne treba mijenjati jer u dvije rečenice govori sve, eventualno bi ga trebalo poboljšati u smislu da ne piše Socijalistička republika Hrvatska, ali sam sukus zakona je eksplicitan i lijep.

PRAVO NA IZBOR Pobacila sam. Nije mi žao. Reći ću vam zašto...

Što mislite da ministar Kujundžić onda planira napraviti?

Politički je konsenzus, rekao bih, da se neće zabranjivati pobačaj, onda će ga se ići ograničavati. A oni "pucaju" na taj tzv. "grace" period tj. vrijeme razmišljanja žene, od dijagnostike trudnoće do prekida trudnoće, nekakvih desetak dana, to je po makedonskom modelu. Recimo Njemačka to također ima, ali isključivo na dobrovoljnoj bazi, a ne pod obvezno, kako će biti sa nama. To je po meni neprihvatljivo jer ispada da je žena nepodobna i nesposobna da donosi odluke sama o sebi, i netko sa strane to mora činiti radi nje ili je navoditi, time se žene tretiraju kao potpune glupače.

I tko će tu odgovarati kad se radi o graničnim trudnoćama, koje onda radi toga prijeđu zakonski rok? Mislim da je to i cilj, da se određeni broj žena na taj način žena da rađaju i da se time natalitet poveća. Nisam čuo veće gluposti. Švedska ima jedan od najliberalnijih zakona o pobačaju, ima seksualni odgoj u školama desetljećima, ima jedan od najboljih nataliteta u Europi, a Poljska koja ima retrogradne zakone, gdje su oni s natalitetom? Upravo smo mi u četvrti modul htjeli ukomponirati te dobre i pametne prakse seksualnog odgoja sa sjevera, no vidimo kako je to prošlo.

Mislite li da treba ostaviti zakonsku granicu na 10 tjedana, ili je podići na 12 ili 14?

To je 10 tjedana od začeća, ili 12 tjedana od zadnje mjesečnice, i meni se čini da je to ok. Mislim da žena ima vremena shvatiti da je trudna, i mislim da je to dovoljno. Većina zemalja u Europi ima tu veličinu trudnoće u zakonima, Britanija ima 14 tjedana, no mislim da je ovo sasvim u redu.

Iako je legalan, je li do pobačaja lako i pristupačno doći?

Strašno je kako se dio liječnika i medicinskog osoblja ponaša, i mislim da će se nekim praksama morati stati na kraj kažnjavanjem i represivnim mjerama. Ne može netko svoj osobni pogled na svijet stavljati ispred prava žene i pacijenta, posebno prava na zdravlje. Novi zakon je jako dobra prilika, i to će se morati napraviti, da se svakako regulira proziv savjesti jer je potpuno nereguliran.

Radi te neregulacija se žene šikanira radi nečega na što imaju apsolutno svako zakonsko pravo. Onaj tko to radi bi morao za to odgovarati.

CRKVI CRKVENO 'Pobačaj, baš kao i vjera u boga je stvar osobne slobode'

Kako bi ga vi regulirali?

Moje osobno mišljenje jest da bih ga ja u potpunosti zabranio kao što je u svim skandinavskim zemljama, Češkoj ili Bugarskoj. Postoji toliko divnih poslova gdje vas vaš religiozni ili filozofski pogled na svijet neće onemogućavati da napravite veliki dio svog posla i svoje odgovornosti. Onda medicina, a ginekologija posebno, nisu mjesto za tu osobu. S time da treba imati na umu da se priziv savjesti najviše spominje u kontekstu ginekologije, ali ima ga i u drugim specijalizacijama. Kod pitanja eutanazije, cijepljenja, spolnog odgoja...

Druga varijanta je regulacija priziva. Ja kao liječnik doslovno mogu na komadu papira rukom napisati da od sutra "ne želim raditi te, te i te poslove radi proziva savjesti", i to bi prošlo. Ne postoji evidencija onih koji se prizivaju na savjest što znači da nemamo pojma o tome s kime i kakvim snagama radimo. To na kraju sve otežava ženama, a mnoge odlaze i na ilegalne pobačaje. Zakon kod nas od 2004. godine dopušta priziv savjesti u medicini, ali vi nemate niti jedan podatak o tome koliko je prozivača, koji je razlog itd...Ministarstvo o tome nema blagog pojma, a oni bi trebali organizirati posao.

Hrvatska je u filozofskom, društvenom i humanističkom pogledu otišla ne dva, nego deset koraka unazad, i to je katastrofa. I zato ljudi odlaze van. Izuzetno volim svoju zemlju, međutim stalno ponavljam ono što je rekao veliki Gotovac - "Hrvatska da, ali pitanje je kakva".

Zašto je u nekim strukturama u društvu i dalje neprihvatljivo mladima pričati o seksu i time je onda i onemogućen spolni odgoj?

Stvar je u tome što u okviru religije seks ne postoji, to je nešto što se prakticira samo u svrhu reprodukcije, a posebno to vrijedi za žene. Nema tu uživanja ili ičega što nema veze sa djecom.

Mi smo godinama kroz program "Seks, znanje i rock'n'roll", godinama educirali, i iskreno već sam malo umoran. To je program koji je etabliran prije recimo 12 godina kada sam doktorirao na temu "Spolne bolesti među adolescentima". Napravljen je u suradnji s mojim velikim prijateljima koji su, na žalost, danas pokojni, a to su glazbeni kritičari Darko Glavan i Dražen Vrdoljak kojima uvijek i posvetim svako predavanje.

PRAVO NA POBAČAJ 'Vjerske zajednice ne smiju pisati državne zakone'

Prije 12 godina smo na jednom partyju shvatili da želimo obrazovati mlade ali kroz neku urbanu "spiku", kroz svirku i zabavu, a mi bi im uz to "prodali" znanje. Nas je čak i EU 2012. stavila na svoj web kao preporuku za način edukacije mladih. Klincima je stvarno bilo interesantno, a privukla ih je i dobra zezancija. Bilo je tu koncerata, recitala, izložbi i jako puno rada i pomoći od strane učenika.

Pozivali smo na kraju i puno znanstvenika koji su klincima pričali o tome što rade, od profesora Đikića i Štagljara, do predstavnika vjerskih zajednica poput rabina Prelevića i drugih. Pluralitet ideja je bio važan, i svi su se uvijek rado odazvali. Mislim da smo ih uspjeli privući znanosti i znanju. Zato me ministarstvo i pozvalo da radim na modulu spolnog odgoja, jer su znali da imam iskustva.

Vi s kolegama pripremate vaš prijedlog zakona, što nam o tome možete reći?

Nas nekoliko iz inicijative za regulaciju priziva savjesti odlučilo je napraviti prijedlog zakona i regulacije priziva. Tu je jedan pravnički "dream team", koji će to pravno sročiti. Imamo nekoliko ženskih udruga koje također sudjeluju sa svojim prijedlozima. To bi svjetlo dana moglo vidjeti kroz nekoliko mjeseci. Već smo dosta toga obavili.

Mi ćemo zastupati da je pobačaj hitan zahvat, što znači da se to mora riješiti u roku odmah, ili prvom terminu mogućem, a ne namjerno ili nenamjerno razvlačiti. Drugo, u državnim bolnicama to bi išlo na teret HZZO-a, a osobno mislim da bi trebalo ći po američkom standardu gdje svaka ambulanta, uz dopuštenje ministarstva, koja prođe inspekciju i zadovolji uvjete, može odrađivati pobačaj koji se klasificira kao manji operativni zahvat. Na taj bi se način izbila ilegala.

Što mislite o tome da Katolička crkva sudjeluje u kreiranju novog zakona?

Mislim sve najgore.

Kakav će se konsenzus napraviti sa ljudima kojima je to po defaultu protiv savjesti. Nekako pretpostavljam da takvi nikada pobačaj neće napraviti, pa kakve onda savjete imaju oni davati. U Hrvatskoj ne postoji zakon koji ženu prisiljava da napravi pobačaj, kada bi on postojao onda bi imalo smisla da se oni uključe, ali ovako nema nikakvog smisla. Nitko vjernika ne prisiljava da napravi pobačaj, i tu onda cijela priča sa Crkvom bi trebala završiti.

PRAVO NA IZBOR Za pobačaj sam posudila novac, to dijete nismo mogli hraniti

Kome oni trebaju davati moralne savjete, nama koji nismo vjernici? Javno sam se ogradio i od one ginekološke konferencije u Topuskom, i od kolega koji su tamo išli, pa su me gotovo izbacili iz ginekološke zajednice. Nema što Crkva organizirati i biti pokrovitelj tako nečeg kad se zna njezin stav o reproduktivnim pravima. Ta svoja uvjerenja nek si imaju "za po doma", ali ne da ih guraju u znanost. To je neprihvatljivo, i stojim iza svog stava.

Imate li osjećaj da smo proteklih godina jako daleko od sekularnog društva?

To je velika nesreća Hrvatske, jer mi tradicionalno nikada nismo bili "vjerska država" u svojoj povijesti. Hrvatska je bila obiteljska, blaga, normalna zemlja, a svi veliki politički Hrvati, od Starčevića, preko braće Radić nadalje bili su veliki antiklerikalci koji su se svađali s Kaptolom koji je i tada radio što radi i danas. Razlika je samo bila što su u pitanju bili pravi državnici.

Kako mislite da će završiti kurikularna reforma?

Nikako. Zašto je jedno od najboljih obrazovanja i sustava obrazovanja ono u Finskoj - zato jer nema ideologije, dok se mi nismo u stanju maknuti od ideologije. Svugdje je. Crkva je silno zainteresirana da uđe u škole i svoje su pipke proširili svugdje, a to je potpuno neprihvatljivo.

Prvi ću dići ruku za religiozne škole, ali miješanje u javni prostor je neprihvatljivo. Javne škole moraju biti mjesta znanja, građanskog odgoja, znanosti i neutralne i potpuno jednake za sve, a kod nas uporno žele ugurati vjersku ideologiju u javne škole. A tome i novi prijedlog obiteljskog zakona doprinosi, gdje će, ako ovo prođe, biti moguće da roditelj dođe u školu i kaže da se s njegovim uvjerenjima kosi da se njegovu ili njezinu djecu uči da je zemlja okrugla, cijepljenje nužni i fašizam loš, i gdje smo onda?

Matematičarka Hipatija, koja je jedna od mojih idola, je u Aleksandriji u doba ranog kršćanstva ubijena od strane vjernika jer je bila žena koja je imala znanje, što je u njihovim očima bio ekvivalent vještice. U ono vrijeme, dakle na početku novoga vijeka, je matematičkim formulama i teorijama izračunala da Zemlja oko Sunca ne ide kružnicom nego elipsom. Dakle neosporno je bilo da ide oko Sunca, a mi danas pričamo o Zemlji kao ravnoj ploči.

Kako političare nije sram koliko smo otišli unazad?