Uvijek je naša obitelj bila neobična. Znala sam pitati brata - što se događa s našom obitelji? Zašto je tako čudna?, ali uvijek je to bila misterija i nikad ne bi našli odgovor, priča Kanađanka Pauline Dakin, autorica autobiografske knjige 'Bježi, sakrij se, ponovi!'

Njezini roditelji Warren i Ruth počeli su živjeti razdvojeno kad je imala pet godina. Godinu prije no što je krenula u školu. Warren je bio uspješni biznismen, ali i žestoki alkoholičar, koji je s vremenom postao nasilan, što Ruth više nije mogla podnositi.

Kad je Pauline navršila sedam Ruth je povela djecu na praznike u Winnipeg, udalje oko 1600 kilometara od njihovog doma u Vancouveru. Kad su konačno stigli na odredište, majka im je rekla da se više nikad neće vratiti.

- Nismo se imali priliku ni oprostiti od prijatelja, sve odnose smo samo naglo prekinuli, priča Pauline Dakin.

Bježanje iz grada u grad

Kad smo pitali majku zašto je to učinila nikad nismo dobili razumni odgovor. Znala bi sao reći 'žao mi je, ne mogu vam to sad objasniti, reći ću vam kad narastete'. 

Ista stvar dogodila se nekoliko godina kasnije, kad su opet naglo preselili u New Brunswick na istočnoj obali. 

Ako to izuzmemo, Pauline, brat i majka živjeli su normalnim životima i svaki put bi izgradili ponovno novi život u novom gradu. Ali Pauline je sve to najprije zbunjivalo, a onda ju je to odvelo u anksioznost i depresiju.

- Slutila sam da se događalo nešto loše. Nisam znala što je to, ali imala sam osjećaj da je nešto jako loše kad o tome ne razgovaramo, kaže ona.

- S godinama, Pauline je do  11. godine života promijenila šest škola i potpuno izgubila kontakt s ocem. No u njihovu obitelj došao je drugi čovjek, svećenik Stan Sears, kao potpora grupi obitelji koje su imale iskustva s alkoholičarima. 

Stan je bio savjetnik i Ruth je bila otišla k njemu po pomoć dok je otac imao problema s pićem i dok se pripremala napustiti ga. No, svaki put kad bi se preselila Pauline s mamom i bratom u stopu ih je pratila obitelj stana Searsa.

Tajni agenti

- Što god nam se događalo, oni su bili dio naših života, prisjeća se Pauline.

U New Brunswicku, konačno su pustili korijenje. Do 1988. kad joj je bilo 23, Pauline je diplomirala, završila fakultet i počela raditi u lokalnim novinama u gradiću Saint John. A onda ju je nazvala mama i sasvim neočekivano rekla:

OK! Spremna sam konačno objasniti sve te čudne stvari koje su vam se događale tijekom života.

Pauline se našla s majkom pokraj jednog motela na pola puta između dva grada u kojima su živjele. Kad je stigla, majka joj je u ruku gurnula poruku i praznu kuvertu. 

Na papiru je pisalo: 'Ništa ne pitaj. Skini svoj nakit i stavi ga u kuvertu. Sve ću ti objasniti, samo ništa sad ne pitaj!'

- Bila je to doista bizarna situacija. Upitala sam se - tko je moja majka, što ona radi? Ali učinila sam ono što mi je rekla.

Majka ju je uvela u jednu sobu motela  kojoj ih je čekao stan Sears. 

Stan i Ruth su joj ispričali da su zapravo posljednjih 16 godina bježali od mafije jer su bili njihova meta. Njezin otac Warren bio je uključen u lanac organiziranog kriminala, a ona nije smjela nositi nakit jer su se bojali da je unutra ugrađen prislušni uređaj.

- Priča je bila nevjerojatna, ali sjećam se da sam predosjećala kako se iz svega toga nećemo tako lako izvući. 

Stan je objasnio da je sve počelo nakon što je bio duhovni savjetnik čelnog čovjeka mafije koji se htio izvući iz svoje kriminalne prošlosti. Kad su shvatili da je tip prekršio mafijaški kodeks i progovorio, ubili su ga i došli do Stana ne bi li saznali je li dobio previše informacija.

Kasnije kad je Ruth - bivša žena nasilnika - počela raditi kao sekretarica u Stanovoj kancelariji - ona je također postala metom. 

Tajno društvo

- Rekli su mi da svatko od nas ima osobu koja ju prati izdaleka i da je bilo već pokušaja da me kidnapiraju, otruju ili ubiju, ali su me uvijek ti tajni i prikriveni agenti uspjeli spasiti. 

Osim toga, Stan je također objasnio da postoje prikrivene zajednice - gradovi ili sela u različitim dijelovima zemlje - u koje ljudi, kojima je mafija za petama, mogu doći po zaštitu, a te zajednice zovu se "čudni svijet".

Nakon godina bježanja, Paulinina majka Ruth rekla je da je i ona ušla u tu zajednicu, da bi i ona opet nestala.

Stan je već živio u jednoj od tih zajednica koja se zvala 'Mjesto nade', no kako je rekao, njegova žena nije ga htjela slijediti pa on sad ovdje živi i radi sam sa svojim agentima.

Stan i Ruth rekli su Paulini da je ovo konačno jedina šansa da i njih dvoje budu zajedno jer su zaljubljeni jedno u drugo već godinama, ali nikad nisu uspjeli pokazati te osjećaje.

Pauline je ostala u šoku. 

- Bilo mi je zlo, osjećala sam strah i tugu i činilo mi se da se moj život raspada, prisjeća se Pauline. 

Vjerujem mami

Stan joj je još dugo objašnjavao što sve rade njegovi agenti i što je u stanju napraviti mafija, a onda joj je na kraju dao odašiljač za auto kako bi uvijek mogli locirati moju poziciju i mali tranzistor preko kojeg će im se javiti ako bude u opasnosti.

Pauline se vratila na posao, ali joj se sve činilo nevažno u odnosu na život koji vodi otkad zna za sebe. Spoznaja da je u neprekidnoj životnoj opasnosti bila joj je najvažnija i zato je ubrzo odlučila napustiti posao, svog dečka i sve prijatelje i pridružiti se 'komuni' sa svojom majkom i Stanom jer jedino s njima dijeli tako veliku  i važnu tajnu. 

Stan je upravo u toj komuni bio gradio kuću za njega i Ruth, pa je i ona pitala bi li im se mogla pridružiti. 

Stan je rekao da će vidjeti što može za nju učiniti, te da će u zajednici sigurno upoznati mnogo dragih ljudi. 

A onda je Pauline upoznala Kevina i udala se za njega. I on je pristao ići u tajnu zajednicu. 

- Kako je vrijeme prolazilo, tako mi je Stanova i majčina priča djelovala sve čudnije. Ali kome bih mogla vjerovati ako ne svojoj majci i njezinom drugom suprugu?, prisjeća se Pauline. 

Sve do jednog dana, kad se konačno i sama htjela uvjeriti u istinitost njihove priče. Nazvala je majku i Stana i rekla im da su joj provalili u kuću. Poslala im je i 'poruku' Morseovim znakovima preko tranzistora, koju su morali dekodirati. 

Razbijanje mitova

- Ubrzo me nazvala majka i rekla da hitno dođem tamo jer ne može razgovarati preko telefona. Stan mi je rekao da su baš jutros u mojoj ulici uhvatili dva sumnjivca i priveli ih. Priznala sam im da nikakve provale u kuću nije bilo i da sam sve izmislila, na što se majka jako naljutila na mene.

Jako smo se posvađale, ali ja sam konačno shvatila da se nešto čudno događa sa Stanom i mojom majkom. Bili su također razočarani što nisam više u 'njihovoj ekipi', prisjeća se Pauline. 

Mnogo godina kasnije, kad je već Stan bio nekoliko godina mrtav i kad su mami prestala dolaziti tajanstvena pisma s upozorenjima, Pauline je naišla na tekst u jednom znanstvenom časopisu.

Ipak je bolest

- Potanko su opisali bolest koja se zove 'Folie a deux' - ili 'dvojno ludilo'. Osoba ima sumanuta vjerovanja, slijepo vjeruje u neku iluziju i to svoje ludilo prenosi na izmanipuliranu osobu koja je slabiji karakter. Upravo je od te bolesti bolovao Stan, a majka ga je u tome slijepo slijedila.

Bila sam silno ljutita na Stana, ali i na majku. Nažalost nismo više potkraj njezinog života uspjele o tome razgovarati jer je posljednjih devet mjeseci svog života provela u mojoj obitelji, i umrla je od raka, prisjeća se Pauline.

- Prije smrti mi je ipak poručila da se jako čuvam, na što sam joj odgovorila da se moram čuvati baš poput svih drugih ljudi na svijetu. Nisam više bila ljutita na nju, ali mi je bilo žao što je Stanova bolest meni i bratu ukrala dobar dio djetinjstva i mladosti.

Nazvala sam autora teksta u onom magazinu, stručnjaka za ovu bolest i on mi je potvrdio da je Stan imao sve glavne simptome. Unatoč svemu bio je vrlo voljen i cijenjen od drugih ljudi, jer je imao dobar karakter, završila je svoju neobičnu priču Pauline Dakin, a prenosi BBC