Njegova kći i troje unuka ukrcavali su se u avion za Europu, pomagali mu ustati iz kolica, po posljednji put se opraštao od prijatelja, od svoje Australije, od svog Pertha... A sve su to snimali novinari brojnih svjetskih agencija. Najstariji znanstvenik na svijetu, 104-godišnji čuveni botaničar i ekolog David Goodall s obitelji će provesti nekoliko dana po Bordeauxu u Francuskoj prije nego što krene na svoje posljednje putovanje u Basel, grad koji će mu biti upisan kao mjesto u kojem je preminuo. 2018. godine. Kako stvari stoje, po svoj prilici u mjesecu svibnju.

Na rastanku je nosio majicu s natpisom "Sramotno starenje", a njegov slučaj nesumnjivo će biti poticaj da se zakonska regulativa u nizu zapadnih zemalja koja uređuje asistirano samoubojstvo, još malo pomakne u korist onih koji si smrću žele okončati muke koje trpe u ovom životu. Slučaj Davida Goodalla je specifičan po tome što je riječ o dandanas svjetski priznatom znanstveniku, čovjeku koji se za svoju dob drži odlično, koji nije smrtno bolestan.

I dok se svjetski mediji bave pitanjem odobravanja eutanazije ljudi koji to samo zažele, nitko nije sistematski obradio njegove motive da umre. Da želi umrijeti bilo je jasno i mjesecima prije 4. travnja kad je, kao rođen još prije Prvog svjetskog rata 1914., proslavio svoj 104 rođendan. Malo se podignuo iz kolica, nagnuo prema torti sa svjećicama u obliku troznamenkaste brojke i puhnuo.

"Ne. Nisam sretan. Ja želim umrijeti. Nije to ništa posebno tužno. Tužno je samo ako se nekoga u tome onemogućava", kazao je tada novinarima, očito savršeno bistar, svjestan, inteligentan, ponosan čovjek. A kakav je taj čovjek imao život? Diplomirao je na Sveučilištu u Londonu, na Imperijalnom koledžu za znanost, tehnologiju i medicinu, prije skoro 80 godina, davne 1935. Šest godina poslije, kada je Velika Britanija već jednu godinu bila u ratu protiv nacističke najezde po Europi, na istom mjestu je i doktorirao, i to na uzgoju i oplemenjivanju paradajza.

Imao je tada samo 27 godina, iz današnje perspektive bio je neopisivo mlad. 12 godina poslije oborio je još jedan doktorat, ovaj put u Melbournu. Kraće vrijeme držao je katedru botanike u Readingu, pa je cijelo jedno desetljeće istraživao sve i svašta uzduž i poprijeko Australije. Pa je bio profesor na Sveučilištu u Kaliforniji, Državnom sveučilištu Utah, pa se opet bavio istraživačkim radom, i tako sve do umirovljenja 1979. Bilo je to prije četiri desetljeća koja je nastavio živjeti punim plućima. Igrao je tenis do 90. godine.

PRAVO NA SMRT Ima PTSP: Seksualno zlostavljanoj djevojci dozvolili eutanaziju

Sve do prije godinu, dvije glumio je u lokalnom amaterskom kazalištu. Desetljeća je proveo kao istraživač asistent na Sveučilištu Edith Cowan u Perthu. I tako sve do 2016. Tada je sve krenulo krivo. Imao je 102 godine kad je uprava sveučilišta odlučila da on više nije u dovoljno dobrom stanju da bi nastavio dolaziti u kampus i naprosto su ga isključili. Tvrdili su da je odluka pala zbog "njegove dobrobiti", kao, da mu se nešto ne bi dogodilo.

Javnost u Australiji poludjela je zbog tretmana svog najstarijeg znanstvenika. David Goodall u medijima je objašnjavao da je to što su mu uskratili da dalje nastavi ići u svoj ured i da se bavi znanstvenim radom najobičnija diskriminacija na radnom mjestu po dobi. "To me tako deprimira, to pokazuje posljedice starenja. Ovo se uopće ne bi potezalo kao tema da ja nisam tako star čovjek", govorio je Goodall tada. Pritom je imao uvelike pravo jer je u to vrijeme doista još uvijek bio odličnog zdravlja.

Uprava je nakon nekog vremena povukla svoju odluku, ali šteta kao da je već bila učinjena. Naglo mu je počeo slabiti vid, na snimci s proslave 104. rođendana vidi se da ima veliki flaster na desnoj šaci, da je bitno slabije pokretljiv. A samo dvije godine prije vlastitim rukama je skupljao desetke knjiga s polica iz ureda i slagao ih u kutije kad ga je sveučilište, pa, deložiralo nakon otkaza. A onda se prije nekoliko mjeseci dogodilo nešto što je vjerojatno doživio kao posljednji udarac na svoje dostojanstvo.

U svom stanu u Perthu, a živio je sam, jednog dana je pao i nije više bio dovoljno snažan za ustati. Ležao je na podu cijela dva dana prije nego što je došla domaćica, pronašla ga onakvog na podu i pomogla mu ustati. "Zvao sam, ali me nitko nije mogao čuti", objašnjavao je poslije za ABC. U danima nakon toga odlučio je da je došlo vrijeme da umre. Pričao je da mu je jedino žao što je živio ovako dugo i što nije umro još prije 20 ili 30 godina.

"Zašto bih bio žalostan zbog umiranja? I to je dio života", standardni je dio njegovih izjava posljednjih tjedana. Jedino, David Goodall očito nije htio umrijeti mimo zakona. Tu je nastao problem jer u Australiji pomaganje pri samoubojstvu nije dozvoljeno. Tek u studenom država Victoria izglasala je zakon kojim dopušta smrtno bolesnim pacijentima u zadnjim stadijima bolesti da umru po vlastitoj volji i uz liječničku pomoć.

Goodall, međutim, niti je smrtno bolestan, niti je u zadnjoj fazi bilo čega, a i zakon će se primjenjivati tek od ljeta 2019., što se njemu naprosto ne da čekati. "Radije bih to učinio u ovoj zemlji. Ova zemlja je moj dom. Žao mi je što moram ići na tako dug put kako bih si okončao život", pričao je nakon što je postalo jasno da je odlučio okončati život u Švicarskoj, zemlji koja već dugi niz godina ima zakone kojima nije ilegalno pomoći nekome okončati život, uz medicinsko odobrenje i slične preduvjete, ukoliko je riječ o sućuti, a ne sebičnim razlozima poput osobne koristi.

Preminula u svibnju Nakon silovanja 42 godine živjela kao biljka - nije imala pravo na eutanaziju

Liberalne zakone imaju još i Belgija, Nizozemska i Luksemburg, po nekim elementima još i liberalnije nego Švicarska, ali tu je ipak riječ o stanjima neizlječivih bolesti. Švicarska je tako postala, bez da je išla za tim, svjetski prvak u suicidalnom turizmu. U prvim godinama 21. stoljeća na ovaj način je godišnje završavala ovaj život prosječno oko 200 ljudi, da bi potom broj naglo počeo rasti. 2014. registrirana su 742 asistirana samoubojstva, da bi do danas broj narastao na oko 1000 godišnje.

Mnogi se u Švicarskoj jako bune zbog legalizirane eutanazije, posebno vjerske zajednice. No, kada su 2011. stanovnici Kantona Zürich na referendumu odlučivali da li da zabrane eutanaziju i da li da zabrane usluge eutanazije za strance, 85 posto građana glasalo je protiv ukidanja, a i dalje enormno visokih 75 posto glasalo je za to da i dalje ostane legalna eutanazije za strance koji dolaze u Švicarsku samo zato da se u toj zemlji oproste od svijeta.

Tako je David Goodall odlučio sjesti u avion, u prvu klasu, na svoje posljednje veliko putovanje. "Ne boli me. Sve donedavno sam živio dobar život. Posljednjih godinu dana sam sve manje zadovoljan jer više ne mogu obavljati neke stvari. Ne mogu putovati, ne mogu čak koristiti niti javni prijevoz", kazao je stari botaničar na rastanku na aerodromu u Perthu.