1973. godine Aruna Shanbaug ostala je paralizirana i s teškim oštećenjem mozga nakon što ju je napao čistač u bolnici u Mumbaiju u kojoj je radila kao medicinska sestra. Čistač ju je sodomozirao i zatim pokušavao zadaviti metalnim lancima, te je ostavljena kako bi umrla.
Njezin slučaj je tijekom godina izazvao veliko zanimanje javnosti, jer je dugo trajala bezuspješna borba da joj se dozvoli eutanazija, koju je u njezino ime vodila novinarka i spisateljica Pinki Virani. Virani je objavila i knjigu o Aruninom životu, prije silovanja, ali i nakon što je život nastavila u bolnici, prisilno hranjena dva puta dnevno.
Twitter je pun izraza sućuti i suosjećanja za Arunu koja je umrla od upale pluća 18. svibnja, a za koju mnogi osjećaju da joj je trebalo biti omogućeno da 'ode' prije. Mnogi korisnici Twittera suglasni su da je onemogućavanje eutanazije samo produljilo Aruninu mizeriju, te da ono ukazuje na sve loše u indijskom društvu.
Iako je Virani pred sudom tvrdila da je Aruna gotovo 'kao mrtva', te bi joj trebalo dozvoliti smrt, njezine molbe je odbio i Vrhovni sud. Inače, Arunini su roditelji umrli prije puno godina, a rodbina je izgubila bilo kakav kontakt s njom.
Kad je Virani zahtijevala da se prestane s prisilnim hranjenjem, bolničko osoblje je izjavilo na sudu da Aruna prihvaća hranu i da odgovara s izrazima lica, te da proizvodi zvukove.
Iako je Vrhovni sud odbio Arunin slučaj, malo su popustili po pitanju eutanazije, pa se sad aparati za održavanje na životu mogu isključiti smrtno bolesnim ljudima u posebnim slučajevima, ali samo ako tu molbu upute članovi obiteji i liječnici koji rade na tim slučajevima.
Liječnici tvrde da su pacijenti koji se nalaze u vegetativnom stanju budni, a ne u komi. Jedino što nisu svjesni stvari oko sebe zbog teških oštećenja mozga, piše BBC.
Još jedna tragična činjenica u cijeloj priči jest da napadač Sohanlal Bharta Walmiki, nikad nije optužen za silovanje, jer sodomija u vrijeme kad se dogodio napad nije smatrana silovanjem.
