Tog dana Ukrajina je slavila 17. obljetnicu izlaska iz SSSR-a, svoj Dan nezavisnosti. Bio je 24. kolovoza 2009., ljeto i savršen dan za svoj performans, prosvjed protiv zlostavljanja žena, iskoristile su i aktivistkinje skupine FEMEN. U jednom trenutku jedna od osnivačica FEMEN-a, tada tek 22-godišnja Oksana Šačko, izvikujući parole skinula se do pasa, isturila grudi i tako je legenda rođena.

Od tog trenutka aktivistkinje prvo tada još uvijek samo ukrajinske jezgre ove feminističke organizacije, a potom i ogranaka diljem svijeta, preuzele su pokazivanje grudi i ispisivanje političkih parola preko njih kao način svoje borbe i svoj zaštitni znak. Ne jednom istrpjele su poštene batine snaga sigurnosti po zemljama istočne Europe, posebno u Bjelorusiji, Ukrajini i Rusiji, završavale su po zatvorima, nebrojeno puta im se prijetilo smrću ili ih se napadalo.

Dotle su ih proganjali da je Šačko 2012. zatražila i dobila status političke izbjeglice u Francuskoj jer joj je u domovini prijetio kazneni progon u nekoliko postupaka zbog njenih aktivističkih istupa. Pet godina poslije, u utorak 24. srpnja 2018., FEMEN je objavio vijest da je Oksana Šačko pronađena mrtva u svom stanu u Parizu. Pojedini informativni servisi navode da se kao uzrok smrti sumnja na samoubojstvo, te da je, navodno, iza sebe ostavila samo kratku poruku: "Svi ste vi lažni."

Pokret je nastao 10. travnja 2008. kada je Anna Hutsol proučila razmjere odvođenja žena iz Ukrajine u inozemstvo kako bi ih se tamo seksualno iskorištavalo u ranim prostitucijskim lancima organiziranog kriminala. Prve uz nju tada su bile Oksana Šačko, Aleksandra i Ina Ševčenko, te Jana Ždanova, a jedno kraće prvo vrijeme njihove je akcije osmišljavao, kao aktivist iz sjene, Viktor Svjatski. Od tog trenutka FEMEN-ice su postale prava napast po one protiv kojih su prosvjedovale.

Golim grudima plijenile su pozornost i medija i okupljenih, bilo da su ljudi bili oduševljeni ili zgroženi njihovim nastupima. Svoju metodu nazvale su "sekstremizmom u zaštiti ljudskih prava", a na njihovom udaru našli su se svi odgovorni za ili provođenje ili toleriranje seksualnog izrabljivanja žena ili njihove neravnopravnosti u društvu. To je značilo da su njihove mete autoritarni i diktatorski režimi, kao i vjerske institucije kao simboli promoviranja seksizma i homofobije.

Jedva se spasile Hrvatice u bijelom roblju: "Dovodili su mi ih 50 na dan"

U prvo vrijeme u svojim su performansima nastupale tako da bi pozirale u erotskom donjem rublju, no stvar se ubrzo zaoštrila. Već 2008. na udaru se našlo veleposlanstvo Turske u Kijevu. Narednih godina sve češće se događalo da svjetske agencije prenose vijesti s fotografijama FEMEN-ica kako prosvjeduju u Ukrajini, povremeno i u Rusiji i Bjelorusiji. U studenom 2011. Aleksandra Ševčenko je na Trgu Sv. Petra u Vatikanu golih grudi je istaknula plakat s natpisom: "Sloboda ženama!"

Bila je uviđavna pa je pustila papu Benedikta XVI da završi misu. Na nju su odmah skočili talijanski policajci i uhitili je. U travnju 2012. pet aktivistkinja provuklo se do zvona Katedrale Sv. Sofije u Kijevu i stalo je zvoniti u znak prosvjeda protiv pokušaja uvođenja zakona kojima bi se zabranio pobačaj u Ukrajini.

Pitanje pobačaja je jedno od glavnih mjesta njihovog sukoba s katoličkim, pravoslavnim i mnogim protestantskim crkvama, a sve njih, kao i islamske vjerske zajednice, FEMEN-ice napadaju općenito kao patrijarhalne organizacije. 26. srpnja 2012. Jana Ždanova napala je moskovskog patrijarha Kirila I tijekom posjeta Kijevu s natpisom: "Ubij Kirila!" na tijelu i vičući mu: "Gubi se!" Ukazale su se i na OI u Londonu 2012., gdje su prosvjedovale protiv režima u kojima se primjenjuje šerijatsko pravo, poput Saudijske Arabije.

2012. su podigle baš veliku buru diljem Europe, posebno kada su 17. kolovoza krenule "osvetiti" tri pripadnice Pussy Riota koje su tog dana trebale biti osuđene u Moskvi zbog svog kratkog performansa u Katedrali Krista Spasitelja u veljači te godine. Ina Ševčenko i još dvije FEMEN-ice ustremile su se na pet metara visoki drveni križ na Trgu Majdan u Kijevu, inače tamo postavljen u spomen na kršćane koji su stradali u Staljinovim čistkama, i prepilile ga motornom pilom.

U siječnju 2013. njih četiri opet su se ukazale u Vatikanu, ovaj put kako bi na Trgu Sv. Petra pred papom zagovarale uvođenje prava istospolnih parovima da i oni posvajaju djecu. 3. travnja 2013. spalile su salafističku zastavu ispred Velike džamije u Parizu kako bi prosvjedovale zbog toga što je njihova aktivistkinja Amina Sboui tada u Tunisu čamila u zatvoru također zbog jednog njenog tamošnjeg protesta.

Do tada je FEMEN već dvije godine imao ogranke po Rimu, Zürichu, Varšavi, Moskvi, Riu de Janeiru, Tel Avivu, po SAD-u, Kanadi, Njemačkoj, Bugarskoj, Tunisu, nakon nekog vremena i u Turskoj... Posebno su se okomile na Donalda Trumpa, pa su tako za predsjedničke izbore u Americi upadale na izborna mjesta kako bi golim grudima i parolama odvlačile građane od glasanja za čovjeka koji je već tada bio (ne)slavan po izjavama "... zgrabi je za p...ku..." i slično. "Zgrabi vlastita jaja!" i "Zgrabi patrijarhiju za jaja!", bile su im poruke tada.

Prostitucija 'Ja znam kako su UN-ovci na Kosovu i BiH silovali'

Upamtila ih je i Marine Le Pen, talijanski desničari, uopće predstavnici desnog i konzervativnog vala po Europi. U travnju 2013. nekoliko njih obrušilo se (video) na Angelu Merkel i Vladimira Putina tijekom zajedničkog obilaska sajma u Hannoveru. Putinu su vikale da je diktator, a osiguranje se na njih žestoko obrušilo. Bio je to jedan od trenutaka u kojem se zorno vidjelo koliko je teško obuzdati mlade žene u tako šokantnom naletu, koje se usto otimaju, viču i bore.

U istočnoj Europi pratile su ih obavještajne službe, uoči jednog posjeta Putina 2013. Hutsol i Svjatskoga zaskočili su i teško pretukli snagatori koje su ovih dvoje kasnije nazvali "pripadnicima FSB-a", a znalo im se dogoditi i da ih otmu. Uglavnom, Oksana Šačko nije bila jedina koja je morala bježati na Zapad. O njoj je francuski redatelj Alain Margot 2014. snimio kasnije nagrađivani dokumentarac "Je suis FEMEN", te je ona postala njihovim simbolom već tada.