Ovako su ustaše djeci ispirale mozak
Uspostavom Nezavisne države Hrvatske uspostavljen je čitav novi društveni ustroj i sve je bilo podređeno preodgoju svekolikog stanovništva. Tako je donesen i poseban pravilnik o načinu organizacije djece i mladeži u NDH.
Kako to opisuje Petar Macut:
"Prve naznake rješavanja problema ustroja mladeži u Ustaškom pokretu nalazimo već u svibnju osnivanjem zapovjedništva za vojnu prednaobrazbu kao i radnu službu mladosti. Krajem lipnja Poglavnik donosi Odredbu o sastavu Ustaškog pokreta koji se dijeli na tri grane: političko-organizacijsku, Ustašku vojnicu te Ustašku nadzornu službu. Briga o mladeži pripala je grani političke organizacije pokreta. "Posebno polje rada jest organiziranje i odgoj ustaškog Podmladka unutar Ustaškog pokreta, koji će biti svrstan u postrojbe." Iz ovako nedefinirane odredbe jasno se vidi da konačna odluka o načinu ustroja mladeži još nije donesena. Taj problem riješen je Zakonskom odredbom o osnivanju Ustaške mladeži od 12. srpnja 1941. godine. Cjelokupna mladež svrstana je u četiri dobne skupine podijeljene po spolovima. Ustaška uzdanica okupljala je djecu od 7 do 11 godina. Ustaški junaci su bili djeca od 11 do 15 godina. Ustaška Starčevićanska mladež obuhvaćala je mladež od 15 do 18 godina. Mladež na fakultetima su sačinjavali svi sveučilištarci i sveučilištarke, koji su već ranije organizirani u posebnom stožeru."
Najmlađem dijelu ustaške mladeži bio je posvećen i istoimeni časopis, Ustaška uzdanica. Izlazio je taj časopis od 1. listopada 1941. do 1945. godine. Na prvi pogled može se činiti kao sasvim obična tiskovina za djecu zato što su naslovnicu krasile šarolike ilustracije, često prikazujući zaigranu djecu pod budnim okom ustaša, ali riječ je bilo o indoktrinaciji. Bio je toga potpuno svjestan i Julije Makanac, tadašnji šef ustaške mladeži koji je najviše vremena posvetio ispravnom tumačenju "poviesti". Kako to Macut tvrdi, svojim intelektualnim radom Makanac je kao autor niza brošura političko-propagandne provenijencije znatno je utjecao na formiranje svjetonazora članova Ustaške mladeži.
Macut pak napominje da je tijekom 1942. godine časopis Dužnostnik zamijenio pojedine časopise namijenjene različitm dobnim kategorijama ustaške mladeži.
1942. godine je Makanac izdao čak i smjernice za rad upravitelja za duhovni odgoj:
"Dok je zadaća odjelnih upravitelja za promičbu, da se pobrinu, da se izdanja Ustaške mladeži kao i knjige i brošure preporučene po Zapovjedničtvu što više među pripadnicima Ustačke mladeži šire, zadaća je odjelnih upravitelja za duhovni odgoj, da se pobrinu da svi oni duševni i idejni sadržaji, što se u tim izdanjima nalaze, zaista prodru u dušu i misao onih, kojima su namijenjeni."