Najveći argentinski arhiv dokumenata povezanih sa spašavanjem nacista i raznih drugih kolaboratora krio se iza nekad luksuzne fasade Hotela de Inmigrantes. Kako to u svojoj knjizi piše Uki Goni, velebna zgrada pružala je privremeno utočište novopridošlim doseljenicima, a u međuvremenu je postala arhiv gdje su spremljeni brojni specifični dokumenti o imigrantima i imigraciji. Goni kad je pokušao pretraživati arhive morao se pretvarati da ga uopće ne zanimaju nacisti pa je tek s vremenom uspio zadobiti dovoljno povjerenja čuvara arhiva, a s time i pristup doslovnom brdu neorganiziranih dokumenata na jednom katu.
"Kad sam počeo raditi tamo 1998. godine bila je to noćna mora gomila starih prašnjavih dokumenata razbacanih po podu i policama bez ikakvog reda i načina. Te godine se čak i jedna mačka omacila na gomili starih dokumenata. Isprva sam nosio gumene rukavice i masku za lice, ali sam poslije odustao od svega", napisao je Goni u svojoj knjizi.
Bez obzira na sve, uspio je pronaći dokumente koji pokazuju da je čak i zloglasni Adolf Eichmann savršeno legalno ušetao se u Argentinu. Jedan dokument posebno je bitan za Hrvatsku, a riječ je o dokumentu pod brojem 72513/46 gdje se dozvoljava ulazak oko 2.000 hrvatskih državljana, većinom dužnosnika i vojnika NDH.
Ovo je kratki popis samo nekih ustaša iz spomenutog dokumenta.
Josip Berković
Potpredsjednik Sabora Nezavisne države Hrvatske, veleposlanik NDH u Slovačkoj. Nakon kraja Drugog svjetskog rata iz Bratislave bježi za Argentinu gdje je radio kao liječnik i surađivao je s raznim organizacijama hrvatskih emigranata.
Dinko Šakić
Oženjen Nadom Luburić, polusestrom zloglasnog ustaškog zapovjednika Vjekoslava "Maksa" Luburića koji je u to vrijeme bio šef III. odjela Ustaške nadzorne službe posebno zadužene za organizaciju i održavanje koncentracijskih logora. Zbog nepotizma i korupcije u ustaškoj državi je Šakić brzo napredovao kroz hijerarhiju ustaških logora pa je jedno vrijeme bio pobočnik zapovjednika logora Stara Gradiška, a dvije godine je bio zapovjednik Jasenovca. Kasnije se on branio da je bio zapovjednik samo 92 dana i da za njegove uprave nije ubijen nijedan zatvorenik. U Argentini se obogatio, a navodno se susreo i s Franjom Tuđmanom tijekom predsjednikova posjeta južnoj Americi. Nakon desetljeća mirnog života je uhićen i izručen hrvatskoj gdje je 1999. godine osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina nad civilnim stanovništva. Kaznu je služio u Lepoglavi, a umro je 2008. godine nakon duge i teške bolesti.
Suđenje je uvijek smatrao farsom i nikad nije prihvatio presudu. "Jedna je stvar što je sudac Tripalo jedan od najboljih sudaca u Hrvatskoj, a druga što mi je hrvatski sud morao izreći presudu koja je bila već donesena i prije mog spektakularnog navodnog 'otkrića' u Argentini. Sudac Tripalo se morao truditi da nađe pravni okvir potreban za osudu, koja je izrečena pod pritiskom stanovitih međunarodnih čimbenika i na temelju lažnih, 'dresiranih' svjedoka i falsificirane dokumentacije po Ozni i Udbi. Pogledajte tisak iz vremena mog procesa pa ćete vidjeti bezobraznih i nedopustivih zahtjeva, čak i zapovijedi da me se mora osuditi. U stvari, nije bilo suđeno meni kao osobi, jer ja sam bio samo simbolična figura", rekao je Šakić u jednom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.
Danijel Crljen
Bio je jedan od pregovarača ustaške vojske sa saveznicima kod Bleiburga. Njemu osobno je britanski časnik Scott rekao da s ustašama treba postupati kao s bandama zato što su nastavili s ilegalnim borbama nakon potpisivanja primirja. Nakon propadanja tih pregovora, se povlači u šumu, ali je zarobljen u talijanskom gradu Fermu. Spašavaju ga neki ustaški časnici i omogućuju mu bijeg u Argentinu.
Ćiril Čudina
Prije dolaska Ante Pavelića zapovjednik Glavnog ustaškog stana bio je Čudina, a nakon 1941. godine je dobio čin potpukovnika. Osnovao je i prvu hrvatsku pukovniju da bi pred sam kraj Drugog svjetskog rata pobjegao u Austriju, a otamo u Italiju gdje je boravio u nekoliko zarobljeničkih logora. Iz Italije je pobjegao za Argentinu.
Ante Elez
Bez pristupa izvornim arhivskim materijalima teško je točno reći tko je bio Elez, ali neki izvori ga spominju kao zapovjednika dalmatinske, 3. satnije, čuvara logora Jasenovac.
Mirko Eterović
Tek sredinom 1999. godine su argentinske vlasti protjeralo umirovljenog sveučilišnog profesora Mirka Eterovića zbog optužbi da je vodio dva koncentracijska logora u hrvatskoj. Predavao je lingvistiku i latinski na sveučilištu u Cordobi. "Jučer je govorio da je branio Židove, Srbe i Talijane koji su živjeli u Hrvatskoj, ali mi smo uvjereni da se radi o istoj osobi koja je zapovijedala logorima i predsjednik Carlos Menem je dao odobrenje da ga se protjera", kazao je visokotiražnom argentinskom Clarinu šef vladinog ureda za borbu protiv rasizma Victor Ramos.
"Mirko Eterović nije nepoznata ličnost u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, no nije bio nikakav zapovjednik logora, pogotovu ne u Supetru na Braču, s obzirom da logora tamo nije ni bilo", demantirao je optužbe u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Zdravko Dizdar s Hrvatskog instituta za povijest. Nekoliko godina proveo je Eterović kao dužnosnik u Glavnom ustaškom stanu u Zagrebu, najvišim organom vlasti u NDH.
Ivan Korsky
Ustaški dužnosnik te jedan od dužnosnika Ustaške mladeži, radio je kao sudac i odvjetnik u Osijeku i Stocu, a zanimljivo je da ga je Tuđman odlikovao Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana. Zanimljivo je da je u razgovoru s Tomislavom Jonjićem citirao Ivana Oršanića koji je kazao: "Povijest ne pozna periode velikih sloboda iza perioda velikih diktatura, jer se iz velikih diktatura do velikih sloboda mora ići postepeno, a samo zato, što organizacija slobode nije mehanička stvar, nego rezultanta živih sila, izraženih i organiziranih u idejama slobode, dakle upravo onih komponenata, koje zločinačke diktature redovno uništavaju, ali uništiti ne mogu, jer pripadaju naravi života."
Sam Korsky je dodao: "Ovo ne opravdava ni sabirne logore, ni zločine, ni rasno zakonodavstvo, ni progone protivnika, nego samo socioložki tumači zašto Nezavisna Država Hrvatska nije bila bolja u onom času, usred tri rata, koja su se istodobno vodila i ispreplitala na njezinu području".
Eugen Dido Kvaternik
Drugi najvažniji čovjek NDH i zapovjednik Ustaške narodne službe do listopada 1942. godine. Nastojao je ograničiti Pavelićev ekstremizam, ali u tome nije imao osobitog uspjeha. Naprotiv, time si je onemogućio opstanak u NDH, državi koju je "porodio". Već 1943. cijela je obitelj Kvaternik morala napustiti Hrvatsku. Otišli su u Slovačku, no ni tamo nisu našli utočište jer su zemlju nakon dvije godine osvojili Sovjeti. Obitelj je potom opet morala u bijeg, preko Italije, da bi na kraju završili u Argentini.
U emigraciji Dido Kvaternik se prometnuo u možda najjačeg Pavelićeva kritičara na desnici uopće. Njegovi memoari, koji su u Hrvatskoj objavljeni samo jednom, u nakladi Ivana Starčevića, imali bi danas katarzično djelovanje na mnoge zanesenjake s desnice.
"U ime hrvatstva odbacili smo" pisao je Dido Kvaternik u Memoarima, "sve naše moralne, vjerske, pravne, političke i kulturne tradicije, koje su naši pređi ljubomorno sačuvali kroz tisuću godina teške prošlosti. Zatajili smo sadržaj hrvatstva i prihvatili tuđinsku ideologiju divinizacije autoritativnog idola. Dozvolili smo da taj idol – duševno neuravnotežen Balkanac (govori o Paveliću, op. R) – izobliči naše borbene revolucionarstvo u obično balkansko divljaštvo, a ustašku revoluciju, koja je mogla promijeniti pravac hrvatske povijesti, pretvori u kaos, anarhiju i katastrofu. Zato, našu odgovornost pred poviješću neće moći nitko izbrisati."
Friedrich Josef Rauch
Jedan od rijetkih nehrvata u dokumentu s početka našeg članka je Rauch, inače pukovnik SS-a i šef osobnog osiguranja Adolfa Hitlera. On je bio zadužena za spašavanje nacističkog blaga pokradenog s raznih okupiranih teritorija i skrivanog u Reichsbanku. Spasio ga je Krunoslav Draganović, katolički svećenik i jedan od glavnih organizatora ustaške štakorske linije kojom su spašeni brojni ustaški časnici i nacistički kolaboracionisti. Zanimljivo je spomenuti da je Rauch ostavio nacističko blago pod zaštitom pukovnika Franza Pfeiffera, a isti taj Franz je otišao u Argentinu nakon Drugog svjetskog rata i pridružio se Rauchu u upravljanju metalurškom kompanijom Exact SCL.
Kakva je veza ustaškog Jamesa Bonda, kako su zvali Draganovića, nacističkog blaga i koliko je ustaškog blaga prebačeno na razne adrese u inozemstvu, čitajte u idućim nastavcima velikog serijala feljtona o bijegu ustaša nakon sloma NDH.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Zasto taj raif nije napisao koliko tisuca? sto to znaci tisuce? 5 tisuca? 10 tisuca? 100 tisuca? Koji retardirani clanak.
NDH - sramota hrvatske povijesti!
Uh sto s....e...imam djedovu dokumentaciju iz Jasenovca,original...preziva se Luburic...da,taj