"Ovo je najbliže što ćete doći iskustvu života na drugom planetu", piše BBC o načinu života u čileanskom mjestašcu Villas Las Estrellas, čiji bi direktni prijevod bio "gradić zvijezda". No, naselje se, zapravo, uopće ne nalazi na kontinentu Južne Amerike, već na Antarktici, a u njemu živi oko stotinjak (po ljeti 180) znanstvenika ili pak vojnika te čileanskih pilota. On je jedan od samo dva stalna naselja na kontinentu. Drugi je argentinski Esperanza Base.

Jedan od uvjeta za trajno stanovanje na ovom sivom, ledenom i vjetrom šibanom kamenu jest i obvezno uklanjanje crvuljka, u narodu poznatog i kao "slijepog crijeva". Liječnika, naime, gotovo da i nema, posebno ne kirurga da se takve stvari automatski zahtijevaju radi predostrožnosti. Svaka komplikacija ili iole teža bolest ili problem zahtjeva evakuaciju jer "bolnica" ima samo dva kreveta i minimalno opreme.

Dok mnogi dolaze sa članovima obitelji gotovo da i nije opcija tamo ostati trudan (ili iznijeti trudnoću) radi rizika koje sa sobom nosi izolacija.

Mjestašce ima poštanski ured, malenu školu za okvirno 15-ero djece koja svako toliko ne radi zbog nanosa snijega, banku, jedan bar i neke druge sadržaje kako bi se stanovnicima maksimalno olakšao boravak. Knjige i časopisi se posebno naručuju s kontinenta i dopremaju se avionom svaki drugi tjedan ako vrijeme to dopušta. U školi postoje tri računala koja imaju internet.

U ovom slučaju "život na jugu" umjesto "Život na sjeveru" uključuje stalno društvo pingvina koji se ljudi uopće ne boje (jer ih nikada nisu lovili), vječnih vožnji na snježnim vozilima i potpuni nedostatak ikakvog zelenila na horizontu.

Pri dolasku dočekati će vas drveni putokazi koji pokazuju koliko je točno daleko civilizacija. Primjerice, piše BBC, Peking je udaljen 17.501 kilometar. 

Sletna pista je šljunčana, a posebni zrakoplov tako je jako glasan da čitav dvosatni put morate provesti s čepićima u ušima buljeći u tamni, ledeni ocean u kojem ne bi preživjeli niti par minuta. Građevine izgledaju kao da su sagrađene od kontejnera i povezane cijevima, a autor opisuje intenzivni miris ispušnih plinova i kemijskih toaleta. Kuća za stanovanje ima 14 i svaka ima 90 metara kvadratnih.

Ipak, unutrašnjost je kućica simpatična i prepuna poklona koje su im ostavljali posjetitelji, među njima i Stephen Hawking.

"Prosječna je godišnja temperatura -2.3 Celzijusa, no po zimi zna pasti i na -47", kaže Sergio Cubillos Alvarado, zapovjednik postaje i pilot. On tamo stanuje sa suprugom i sinom već više od dvije godine, a dok se oni ponekada vrate na "kontinent", on se ne vraća.

Prilagodili su se, kaže, čak i tome da tjednima ne izlaze iz kuće i cijelu su situaciju prihvatili kao veliku avanturu. 

"Uživam li u Villas Las Estrellas? Kako da ne, ali to je zato jer sam ja ovdje glavni", šali se.

Djeca se, kaže, igraju u snijegu, istražuju kad nije prehladno pa čak i slave Halloween. Oko njih su kilometri crnog kamenja, bijelog leda i pokojeg pingvinskog leša, te zvukovi valova koji na obalu "guraju" komade leda. Okolo se voze u golemim hibridima jeepova i tenkova (radi gusjenice), te na snježnim vozilima, ili pak u gumenim motornim brodovima.

Na brdu iznad mjesta nalazi se i ruska ortodoksna crkva, napravljena od drveta, koju održava jedan svećenik. Stara je pošta zamijenjena novom, a ona je najveći turistički mamac jer tamo dolaze obožavatelji filatelije koji više od ičega žele poslati razglednicu s antarktičkom markicom. Postoji čak i hostel s dvadesetak kreveta.

Sama baza nosi naziv po nekadašnjem čileanskom predsjedniku Eduardu Frei Montalvi.

Već u najjužnijem gradu čileanskog kopna, Punta Arenasu, može se vidjeti nešto zelenila i drugih boja, a ne samo, piše BBC, paletu sivog, crnog i bijelog.