Bilo da je riječ o anoreksiji ili bulimiji u Hrvatskoj od poremećaja u prehrani boluje oko 40.000 djevojčica, djevojaka i mladih žena, iako bolest ne zaobilazi ni mušku populaciju. Problem je još veći, ako se zna da ove bolesti odnose mlade živote. Nažalost, razlozi su ponekad sasvim banalni - želja za što boljom figurom i podvrgavanje drastičnim dijetama. Navodno je čak 40 posto dječaka i oko 50 posto djevojčica u dobi od 15 godina, nezadovoljno svojim izgledom, a to postaje psihički problem s visokom stopom smrtnosti. U svijetu od bulimije ili anoreksije pati čak 70 milijuna ljudi.  

Skloniji samoubojstvu

Budući da se ovi poremećaji svrstavaju u mentalna oboljenja, ova bolest odnosi više života od bilo kojeg drugog mentalnog poremećaja. Inače, čak oko 4 posto žena barem jednom u životu pati od anoreksije ili bulimije, a najčešće je to u adolescentskoj dobi. Što je još strašnije, jedna studija je pokazala da su anoreksični ljudi čak 56 puta skloniji samoubojstvu od ostalih. 

Jedan od najtežih slučajeva u liječničkoj praksi je Švicarka Julia Janssen. Kad je došla u bolnicu imala je jedva 36 kilograma. Kad je bolest uzela najviše maha, Julia nije željela piti ni vodu jer je bila uvjerena da je voda zatrovana, a nije htjela ni dodirivati namirnice jer je bila sigurna da će ih tijelo apsorbirati kroz kožu. Da ne bi morala jesti  

Bila je toliko slabašna da joj je odlazak na tuširanje bio pravi pothvat. Odlazak do kupaonice i ulazak u kadu trajao bi satima. Krvni pritisak bio joj je tako nizak da bi po sedam-osam puta padala u nesvijest. 

Vježba usred noći

Danas 24-godišnjoj djevojci, prvi problemi s prehranom počeli su kad je imala 13 godina, ali trebalo je proći još dvije godine da joj dijagnosticiraju anoreksiju nervosu. Počela je ustajati usred noći i luđački vježbati jer je imala grižnju savjesti zbog ponekog zalogaja koji je pojela, piše Daily Mail. 

- Osjećala sam se doista izgubljeno. Nisam znala tko sam, bila sam prestravljena od odrastanja. Anoreksija mi je dala pogrešan osjećaj da kontroliram stvari i odlažem probleme koji dolaze s pubertetom. Bilo mi je puno lakše da se usredotočim na kontrolu prehrane i opsesivno brinem o tjelesnoj težini nego li da se suočim sa stvarnim svijetom. Bio je to najobičniji bijeg, kaže Julija koja je hranu iz tanjura čak trpala u uši samo da ju ne pojede, a maslac koji su joj roditelji davali da je bar malo udebljaju, razmazivala je po unutrašnjosti kose da ispadne kako ga je pojela.

Božićni blagdani

Liječnici su ju neprekidno upozoravali da joj vrijeme 'curi' i da je vremena za oporavak sve manje. 
- Bila sam sasvim svjesna da mogu umrijeti od srčanog udara. Smrt je na mene vrebala svake sekunde. Mogla sam se svaki čas srušiti ili pak umrijeti u snu i to je bila moja realnost. Izgledala sam i osjećala se kao duh, prisjetila se Jenssen.

A onda je došao prosinac 2014. godine. Bližio se Božić i znala je da ga neće dočekati ako ne počne jesti.
- Pomislila sam da ne želim svojim roditeljima priuštiti vlastiti sprovod umjesto božićnog slavlja, pa sam počela jesti.  
Julia se do danas oporavila, ali i danas kad se pogleda u ogledalo, još uvijek ne vidi pravu sebe. Indeks tjelesne mase joj je 16, što je još uvijek u
- Oporavak ide jako polagano jer je bolest ostavila traga na moju psihu. Anoreksija je strašna jer vas odvoji od vanjskog svijeta, od prijatelja koje više nikad neću vratiti. Danas samo razmišljam što sam sve propustila u ovih osam godina, svu radost koju su moji vršnjaci okusili. 

Propušteno vrijeme

Danas se trudi da dnevno unese u organizam 3000 kalorija, a kako kaže - bolest je još uvijek jako prisutna u njezinom životu:
- Prije je anoreksija bila 100 posto mog života. Danas, kad imam bolje dane, ona je 80 posto, a za lošijih dana 90 posto, što znači da mi ostaje 10 posto vremena da se posvetim nečem drugom. Još uvijek vjerujem da ću vratiti svoj život u omjer 90:10 i da će anoreksija jednog dana postati tek ružno sjećanje.