Ivan Lasić bio je krajem srpnja 1983. tek četiri mjeseca u Beogradu, od čega je na mjestu šefa odjela za emigraciju saveznog SDB-a, odnosno Udbe za cijelu Jugoslaviju, bio tek dva mjeseca. Lasić je na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu opisivao na koji način je primio informaciju o ubojstvu Stjepana Đurekovića:

"Sutradan nakon ubojstva nazvao me kolega iz vanjskih poslova i rekao da mi je danas jedan manje. Upitao sam što, a on je odgovorio da je ubijen Inin direktor, a da Nijemci otvoreno optužuju nas kao Službu".

Napisao je to Anto Nobilo, odvjetnik Perkovića i Mustača na suđenju u Njemačkoj, u svojoj knjizi "Obrana hrvatskog kontraobavještajca Josipa Perkovića na njemačkom sudu"

diktator Gadafi poludio: "Tito ubija, a ništa mu ne smijete"

Suca Manfreda Daustera zanimalo je tko je bio tip koji mu je to javio. "Sreten Aleksić, načelnik II. uprave SID-a", odgovorio mu je Lasić.

SID je bila obavještajna agencija Ministarstva vanjskih poslova Jugoslavije i, ako bi bilo točno da je Udba organizirala ubojstvo, vrlo je neobično da vrh odjela za emigraciju Udbe za ubojstvo Đurekovića doznaje iz vrha "službe" Ministarstva vanjskih poslova. Lasić je otišao to odmah osobno javiti Stanetu Dolancu, jugoslavenskome ministru unutarnjih poslova i tad najmoćnijem političaru.

"Što je s ekipom?", bilo je prvo što je rekao Dolanc na vijest, da bi potom zabrinuto nastavio: "Nijemci će dići veliku galamu". Dodao je kako je "govorio Franji Herljeviću (svojem prethodniku) da moraju prestati s ubojstvima, i to naročito nakon što smo se obrukali s onim djetetom u Italiji".

To "s tim djetetom u Italiji" odnosilo se na ubojstvo iz kolovoza 1972. Stjepana Ševe, njegove supruge Tatjane i njezine kćeri, njegove pokćerke Rosemarie Bahorić, koja je tad imala samo devet godina. Tijekom gotovo pola stoljeća od ubojstva u nekoliko navrata se kao ubojicu imenovalo Vinka Sindičića.

Bio to on ili ne, ubojica je tog dana bio s obitelji u automobilu. Prvo je ustrijelio Stjepana, potom suprugu, a onda s dva hica u glavu i djevojčicu. Bilo je zanimljivo čuti na sudu da je ubojstvo cijele obitelji, kao zločin i sramota, proganjalo sam državni vrh Jugoslavije i više od desetljeća poslije. 

Talijanski senator Sjeverne lige Jonny Crosio uputio je prije nekoliko godina parlamentarno pitanje talijanskim ministarstvima unutarnjih poslova i pravosuđa glede tog ubojstva na talijanskom teritoriju, prenio je tada Večernji list.

Bugojanska skupina Akcija Feniks: 30.000 JNA vojnika hvatalo 19 Hrvata

"U noći između 23. i 24. kolovoza 1972. u mjestu San Dona di Piave (Venecija) ubijen je jugoslavenski državljanin Stjepan Ševo (36), zajedno sa suprugom Tatjanom (26) i kćeri Rose Marie (9). Stjepan Ševo bio je jedan od čelnika Hrvatskog revolucionarnog bratstva utemeljenog poslije Drugog svjetskog rata radi borbe protiv Titova komunističkog režima“, pisao je Crosio ministarstvima te nastavio : "Dana 12. listopada 1988. u Škotskoj je uhićen te zbog pokušaja ubojstva jednog hrvatskog disidenta, osuđen na 15 godina zatvora Vinko Sindičić (46), osumnjičen da je agent beogradske tajne policije.“ Crosio je iznio kako su tijekom tog procesa izašli na vidjelo "dokazi o ubojstvu u San Dona di Piave na osnovi kojih je tužiteljstvo u Veneciji zatražilo od britanskih vlasti dokumentaciju“.

Britanska je istraga među osobnim stvarima Vinka Sindičića pronašla zapis u kojem on, uz ostalo, piše: "Mala me fiksirala u oči kada sam joj ubio majku. Onda sam ubio i nju.“

(Ovaj tekst zadnji je nastavak feljtona Expressa o ubojstvima Udbe)