Kad pomislite na sotonizam, ako vam pred očima bljesnu slike mladih gotičara punih piercinga koji po noći slušaju hardcore ili death metal glazbu, dok žrtvuju životinje, razmislite ponovno.  

Naime, mogli biste se iznenaditi kad otkrijete da su mnogi sotonisti ustvari puno više zainteresirani za to da se uključe u aktivizam zajednice i da saznaju više o individualnim slobodama nego da prolaze kroz bizarne rituale.

Evo nekoliko stvari koje vjerojatno niste znali:

Većina sotonista ne obožava vraga

Vjerovali ili ne, većina ozbiljnih sotonista ne obožava sotonu niti ijedan drugi oblik vraga, nego su ustvari ateisti.

Sotonina crkva, koja je osnovana sredinom 1960-ih godina, lijepo to objašnjava na svojim internetskim stranicama: "Sotona za nas predstavlja simbol ponosa, slobode i individualizma, te je on vanjska metaforička projekcija našeg najvišeg osobnog potencijala. Mi ne vjerujemo u sotonu kao u biće ili osobu."

Sotonina crkva stavlja pojedinca u centar svemira, a iz ne tako davno osnovanog Sotoninog hrama, koji je nastao kako bi se borio protiv nametanja kršćanskih vrijednosti američkoj politici, kažu sljedeće: "Mi ne vjerujemo u promociju osobnog sotone. Prigrliti sotonino ime znači prihvatiti racionalni upit koji je umanjen za natprirodno i arhaično-tradicionalno praznovjerje".

Nemaju ništa protiv proslave Božića

Zašto bi sotonisti uživali u proslavi rođenja Isusa Krista, pitate se?! Zato što Sotonina crkva tvrdi da su kršćani ukrali taj praznik od pogana.

"Djed Mraz je došao kako bi označio oprost, te je on kombinacija Dioniza i Silena iz rimske i grčke mitologije. Dakle, za Božić uživamo u bogatstvu života i  društvu ljudi koje volimo, budući da smo mi često jedini koji znaju odakle tradicije uopće potječu."

Michael Mars, umjetnik i član Sotoninog hrama kaže da on slavi Božić, ali ne kako bi obilježio dan rođenja Krista. 

"Gledam na taj dan kao na priliku da provedem više vremena s obitelji. Mislim da svi imaju pravo slaviti svoju religiju i svačiji glas se treba čuti."

Nećete pronaći sotonističku crkvu u svojoj zajednici

Sotonina crkva nema pravu građevinu koja bi glumila crkvu, jer bi se to "protivilo našem individualnom pristupu življenju.", kažu članovi.

Neko kratko vrijeme, osnivač crkve - Anton LaVey - koristio je svoj dom u San Franciscu kao sjedište crkve, gdje je provodio različite rituale. 

Danas je crkva smještena u New Yorku, te njezino sjedište nije otvoreno za posjetitelje. Nekoć su imali podružnice, ali su ih s vremenom zatvorili kao nepotrebne. 

"Kad imamo evente, oni su zatvorenog tipa i naknadno raspravljamo o njima", kaže viši svećenik crkve Peter Gilmore.

Hram ima pak desetak podružnica diljem SAD-a, te u Finskoj i Italiji, ali isto tako nemaju trajni fizički hram, pogotovo nakon prosvjeda prošlog ljeta kad su željeli otvoriti jedan, ali je uznemirena javnost prosvjedovala, piše CNN.

Postojala je velika "panika od sotonista" 1980-ih i 1990-ih godina

Jedno vrijeme su američki mediji bili puno priča o žrtvovanju životinja i ritualističkim ubojstvima obožavatelja sotone. Slične priče nisu mimošli ni našu regiju u kojoj su se širile priče o "Crnoj ruži".

Ta priča se proširila 1980-ih godina, nakon samoubojstva djevojčice iz ugledne obitelji iz Dugog Sela. Mediji su brzo proširile glasine o mladima odjevenima u crno, pa su vrlo brzo počeli fizički napadi na ikoga tko je nalikovao članovima skupine, na žalost mnogih, u ono vrijeme itekako popularnih, darkera.

Tad se proširila i priča da se sotonisti koji su navodno izvodili rituale na grobljima, okretali križeve i planirali samoubojstva i ubojstva, sastaju u kafiću Željka Malnara, zbog čega je pokojni ptopisac, voditelj i autor doživio mnoge neugodnosti u ono doba.

Simboli i umjetnost su jako bitni

Dok sotonizam izbjegava obilježavanje svetih mjesta, bogove i druga načela koja su najviše sveta u drugim religijama, istodobno jako vrednuje simboliku i umjetnost.

Sotonin hram koristi simbole sotone kako bi privukao pozornost na ono što smatra licemjerjem kršćanskih simbola na državnoj imovini. Godinama su skupljali potpise i zahtijevali dopuštenje da izgrade i postave veliki kip Bafometa - simbola sotone kozje glave, u Oklahomi, no njihovu molbu su konstantno odbijali, te sad traže sreću dalje, u Little Rocku u Arkasasu.

Nakon što su saznali da će se postaviti jaslice u čast Božića u Michiganu, prošle godine, Sotonin hram je postavio scenu sa zmijom, točnije omotali su zmiju oko križa, uz poruku: "Najveći dar je znanje".

"Nemamo ništa protiv iskazivanja neke religije u javnosti, na javnoj površini, ali ako i druge religije imaju istu šansu. Ne može postojati samo jedan dominantni glas ispred drugih", zaključuje Michael Mars.