Bio je ožujak 1981. godine i alarm je privukao pažnju policije. Došli su i provjerili trezor u banci, vidjeli su da su vrata odškrinuta, ali je sve bilo na svom mjestu. Zaključali su sve brave i otišli s mjesta zločina uvjereni da je bio samo lažni alarm. Idućeg jutra su otkrili da je nestalo više od milijun dolara i da čuvara i jednog blagajnika nema nigdje. Opljačkana je banka koja je surađivala s najvećim rudnikom bakra na svijetu blizini Chuquicamate u sjevernom Čileu.

Uslijedila je opsežna potraga koja je potrajala čak tri mjeseca sve do početka lipnja kada je čileanski režim otkrio raskomadana tijela osumnjičenog čuvara Guillerma Martineza i blagajnika Sergija Yaneza. Pronašli su ih u bespućima pustinje Atacame, a državni službenici potiho su krivili korumpiranu tajnu policiju i obećavali su pravdu. Međutim, čak i ti službenici su lagali kako bi zaštitili pljačku kojoj je cilj bio obogatiti tajnu policiju.

Ubojstva uobičajena pojava

U to vrijeme su otmice, izmišljanja optužnica i ubojstva bila potpuno uobičajena pojava u Čileu pod vlašću Augusta Pinocheta. Njihova tajna policija DINA redovito je hvatala i ubijala možebitne neprijatelje, a Amerikanci su okretali glavu. Na kraju krajeva, CIA je Pinocheta i dovela na vlast.

Takav stav se tek donekle promijenio kada je u Washingtonu odjeknula eksplozija automobila bombe. Meta je bio čileanski disident Orlando Letelier. Tek tada su američke vlasti tražile od Pinocheta da se suzdrži od takvih ubojstava. DINA je na kraju i ugašena, ali obavještajni aparat je ostao na mjestu. Do vremena te spomenute pljačke, ulice Čilea bile su prepune grubijana na platnoj listi vlasti.

Pustinja bez prašine

Čak i oko pljačke su se vrtjele razne informacije i dezinformacije. Vlasti su pričale da su Eduardo Villanueva i pukovnik Gabriel Hernandez osmislili pljačku i smjestili zaposlenicima banke. Na kraju su ubili čuvara i blagajnika kako bi skrili svoje tragove. Istražitelj, pukovnik Juan Delmas, uskoro je pronađen mrtav. Službena istraga ustvrdila je da je riječ o samoubojstvu, ali rijetki su prihvatili takvo objašnjenje događaja. Osim što policijski očevid nije otkrio metke, automobil s Degasovim tijelom pronađen je u pustinji i to bez tragova prašine.

Pinochetov režim već je ranije bio poznat po okrutnostima koje bi kasnije prikrivali i govorili da samo žele održavati red i mir. Početkom sedamdesetih su mučili šefa rudnika bakra Davida Silbermana kako bi otkrili gdje je nestalo 13 milijuna dolara. Ozy piše da je najvjerojatnije neki Pinochetov poslušnik ukrao taj novac, a Silberman je ubijen kako bi se pljačka novca prikrila.

Smrt strijeljanjem

Nedugo nakon pljačke, izlazilo je sve više informacija u javnost. Čak i optuženi Hernandez je rekao u razgovoru za lokalne medije da mu pokušavaju prišiti pljačku i ubojstva. Rekao je da je on samo slijedio naredbe. Istovremeno je čileansko gospodarstvo prolazilo kroz tešku recesiju i svima je bilo sve teže živjeti.

Opća nestašica novca u državi navela je najviše razine sigurnosnog aparata na pljačku banke kako bi nastavili živjeti u luksuzu na kojeg su navikli. Krajem 1982. godine su Hernandez i Villanueva izvedeni pred streljački vod, ali već je bila prihvaćena činjenica da su oni ubijeni kako bi se sakrila veća zavjera.

Nekoliko godina nakon toga je i Pinochet izgubio vlast, a u godinama nakon njegovog odlaska s vlasti pronađeno je gotovo 30 milijuna dolara preko više od 120 tajnih računa koji su pripadali nekadašnjem čileanskom diktatoru.