"Pobačaj bi trebao plaćati HZZO"
Znanstvenica s Instituta Ivo Pilar, pravnica i članica 'Radne skupine UN-a o diskriminaciji žena u zakonima i praksi' Ivana Radačić objašnjava zakonsku pozadinu izmjena Zakona o pobačaju te što država treba poboljšati kako bi olakšala, a ne otežala - što je, čini se, filozofija kojom se vodi ministar Kujundžić - ženama pristup sigurnom pobačaju.
Pobačaj se, rekao je svojedobno predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, ne smije zabraniti - je li to točno?
Ustavni sud potvrdio je pravo žene na reproduktivno samoodređenje u okviru prava na privatnost te naveo kako nerođeno biće uživa ustavnu zaštitu samo do mjere koje se ne sukobljava s tim pravom. Smatrao je da rješenje koje dopušta pobačaj na zahtjev do 10. tjedna a nakon toga u slučaju predviđenih indikacija ustavno te je od zakonodavca zatražio da osuvremeni zakon te u s tim u vezi dao preporuke vezane uz edukativne i preventivne mjere te regulaciju prigovora savjesti i troškova. Dakle, nije ostavio zakonodavcu mogućnost da zabrani ili ograniči pobačaj.
Osim toga, odbori UN-a za ljudska prava jasno su odredili da države moraju osigurati da su usluge pobačaja dostupne, pristupačne (kako fizički i geografski, tako i financijski i informacijski), prikladne i dobre kvalitete te da moraju ukinuti prepreke pristupu, kao što su obvezna savjetovanja ili periodi čekanja te regulirati prigovor savjesti na način koji ne onemogućava pristup pobačaju. Problemom prigovora savjesti bavio se i Europski sud za ljudska prava, koji je istaknuo da pravni okvir ne smije biti takav da onemogućuje pristup pobačaju u praksi te da države moraju osigurati pravovremen i neometan pristup pobačaju.
Upute Ustavnog suda treba čitati u tom svjetlu, a u obzir treba uzeti i Zaključne preporuke Odbora za uklanjanja svih oblika diskriminacije žena, koji je problematizirao primjenu prigovora savjesti i regulacije troškova pobačaja u Republici Hrvatskoj te izrazio zabrinutost u vezi dostupnosti usluga reproduktivnog zdravlja za žene u nepovoljnom položaju. Odlukom Ustavnog suda u svjetlu međunarodnih standarda postavljene su jasne smjernice zakonodavstvu.
Mislite li da je Crkvi mjesto u, ne javnoj raspravi, već radnoj skupini koja će se baviti zakonom?
Mislim da je u radnoj skupini za izradu ovog zakona mjesto stručnjakinjama i stručnjacima za (reproduktivna) ljudska prava i reproduktivno zdravlje, a ne crkvenim predstavnicima.
Kritičari kažu kako ženama i danas siguran pobačaj nije osiguran - osim što je relativno skup sve se više liječnika poziva na priziv savjesti - je li to nešto što se mora regulirati?
Da, to su ključna pitanja koja se moraju regulirati, a o kojima su se očitovala i međunarodna tijela za ljudska prava. Odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena preporučio je Republici Hrvatskoj da osigura da primjena prigovora savjesti ne ugrožava prava žena te da da troškove pobačaja i moderne kontracepcije snosi HZZO. Također je naglasio da je prigovor savjesti individualno pravo liječnika, a ne bolnica te se ne primjenjuje u slučaju hitnih intervencija. U slučaju izražavanja prigovora savjesti liječnik ima obvezu hitno ženu uputiti drugom liječniku.
Neki ginekolozi kažu da je dosadašnji zakon iz sedamdesetih odličan te da se samo treba urediti da žene zaista mogu dobiti uslugu, a ne samo u teoriji - koji je vaš stav?
Također smatram da je zakon dobar, a da restrikcije ne dovode do smanjenja pobačaja pokazuju studije Svjetske zdravstvene organizacije. Kao što je naveo Europski sud za ljudska prava, zakonski okvir mora biti takav da ne onemogući provođenje pobačaja u praksi. U današnjem hrvatskom društvu stoga je potrebno regulirati pitanja prigovora savjesti i troškova usluge. Osim toga, procedure u slučaju pobačaja temeljem indikacija bi se moglo jasnije definirati te uzeti u obzir nove, manje invazivne metode.