Zlatne je boje, na granici sa starim zlatom, pjenušac 100+, koji je znana vinska obitelj Barundić iz Krašića napravila s prijateljima, direktorom Međunarodnog festivala vina i kulinarstva Zagreb Vino.com Ivanom Dropuljićem te vinskim novinarima Željkom Suhadolnikom i autorom ovih redaka. Gust je, gotovo uljnat i lijeno se ljulja u čaši, a prepun je sitnih mjehurića. Mirisom dominira fina zrela marelica, a prvi gutljaj podsjeća na najfiniju krušku. Potom se osjete vinogradarska breskva i sočna zrela jabuka pa prekrasni nježni tanini koji iznimno dugo miluju usta izmiješani s koricom kruha, što je tipična aroma zrelog pjenušca. A ovaj je doista zreo.

Pet je godina prošlo od druženja s Marom Špoljar Barundić i Josipom Barundićem ispred kleti u mjestu Hrženik pokraj koje je mali vinograd Gorice s oko 400 trsova. Kupili su ga još 1993. Josipovi roditelji od 75-godišnjaka koji im nije znao odgovoriti na pitanje kad je posađen.

”Bilo je to prije mog rođenja”, samo im je rekao.

U to su vrijeme u vinogradima sjeverozapadne Hrvatske u pravilu sadili desetak pa i više sorata koje su brali u isto vrijeme te zajedno vinificirali. Taj je običaj preporučivao još Franjo Josip, koji je 68 godina bio austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj. Neke su sorte davale arome, druge svježinu, a treće punoću i u 19. stoljeću bio je to način da se svake godine dobije vino ujednačene kakvoće, bez obzira na klimatske uvjete. Navika se zadržala i godinama nakon careve smrti, pa i raspada monarhije na kraju Prvog svjetskog rata. Većina plešivičkih vinara koji imaju takve vinograde koriste grožđe iz njih kako bi začinili svoje pjenušce.

U vinogradu u Hrženiku rastu lipovina, štajerska belina, graševina, kraljevina, muškati bijeli i žuti, plavec žuti, plemenka… Ima sorata još, vidi se to po trsovima i grozdovima, ali nije se istraživalo koje su. Posvetivši se vinogradarstvu i vinarstvu, Mara i Josip su to malo grožđa s Hrženika koristili u bijelim mirnim vinima i pjenušcima od graševine ili manzonija. Na spomenutom kasnoproljetnom druženju 2017. pala je ideja da se pokuša od tog posebnoga grožđa napraviti posebno vino. U proljeće 2018. tako smo se okupili ne samo radi uživanja u domaćoj hrani i finim vinima, nego i kako bismo već orezivanjem utjecali na kvalitetu grožđa. U srpnju se vidjelo da bi moglo biti dobro baš za pjenušavo vino, s kojima su Barundići već imali dosta iskustva pa smo brali u kolovozu, kad su bobice još pune svježine. Nakon prve fermentacije, više od deset mjeseci je bazno vino njegovano na finom talogu i 24. srpnja 2019. napunjeno je u 252 magnum boce od litre i pol u kojima je pokrenuta druga fermentacija, onako kako se to radi u Champagnei. Napunili smo i manju količinu običnih boca od 0,75 litara kako bismo mogli pratiti razvoj pjenušca te se dogovorili kako magnume nećemo dirati najmanje tri godine. Došlo je, konačno, vrijeme za otvaranje prvoga i vino je odlično. Manji dio će na degoržiranje, kako se zove priprema pjenušca za tržište, a ostatak će i dalje sazrijevati u najdubljem dijelu podruma.

Vina od grožđa iz starih vinograda cijenjena su širom Europe. Zbog teške 2019., pa dvije godine korone, tek će ovoga ljeta biti berba za sljedeći 100+ pjenušac. Ako vremenske nepogode ne oberu grožđe prije nas.

 Bolly od grožđa starih loza stoji čak 11.247 kuna

Plemenitost i dubinu crnog vina ima bijeli šampanjac Bollinger Vieilles Vignes 2013. Blanc de Noirs. Napravljen je od crnog pinota kao bijelo vino, a ekipa najveće šampanjere u obiteljskom vlasništvu je oznakom ‘vieilles vignes’ naglasila da su grožđe dali stari trsovi. Vinograd u gradiću Aÿ posađen je prije filoksere, američke pošasti koja je između 1860. i 1915. poharala Europu, a ovaj Bolly, kako tepaju cijenjenim šampanjcima, može se kupiti u Budimpešti za 11.247 kuna.