Nevjerojatan život Eve Mozes Kor počeo je u siječnju 1934. godine u rumunjskom okrugu Salaj tik uz granicu s Mađarskom. Odrasla je u zaseoku Portz, u velikoj obitelji, uz dvije starije sestre i blizanku Miriam.

Otac i majka bili su zemljoposjednici i bavili su se poljoprivredom, sve do 1940. kad su selo okupirali mađarski naoružani nacisti. Za obitelj je to bio početak pakla, jer su bili jedini Židovi u okrugu. 

Otac i dvije starije sestre odvojili su se od Evine majke, koja je zgrabila dvije mlađe blizanke i povela ih sa sobom. To je bilo posljednji put da je Eva vidjela oca i sestre Edit i Aliz.

Obitelj je u svibnju 1944. godine vlakom transportirana u Auschwitz-Birkenau, a tamo su majku odvojili od djevojčica.

- Na ulazu u logor su nas razdvojili. Sjećam se da je njemački vojnik pitao mamu jesmo li Miriam i ja blizanke, a kad je rekla da jesmo, odmah nas je odvojio od nje. Počele smo jako plakati, a i naša majka je počela jako plakati. Nismo imale pojma da je to posljednji put da vidimo mamu i da ćemo sestra i ja biti isporučene Anđelu Smrti, ispričala je ova energična 84-godišnjakinja.

Tada već 10-godišnju Evu i Miriam pridružili su grupi od oko 1500 djece na kojima je zloglasni dr. Jozef Mengele radio najokrutnije medicinske pokuse. Naročito su ga zanimali blizanci jer je htio otkriti njihovo genetsko porijeklo, budući da je htio stvoriti 'čistu arijevsku rasu'.

- Doveli su nas u prostoriju po kojoj su trčali štakori, a ljudi su bili iznemogli, bolesni i puni ušiju. U zahodu je na podu ležalo troje mrtve djece.U tom trenutku čvrsto sam u sebi odlučila da ću učiniti sve što je moguće da Miriam i ja ne završimo svoj život na tom prljavom zahodskom podu, prisjeća se Eva koja je zajedno sa sestrom nekim čudom preživjela Mengeleovu torturu.

Evi je ubrizgao dozu smrtonosnog virusa. Mengele je rekao da joj s tom dozom preostaje još najviše dva tjedna života. Njezina borba za život trajala je mnogo dulje. Gubila je svijest i vraćala se u život zbog visoke temperatura desetke puta. Bila je na samrti, ali je preživjela. 

Baš kako je i obećala sebi i sestri, Eva i Miriam dočekale su dolazak Crvene Armije i žive su napustile logor. Nakon završetka Drugog svjetskog rata preselile su u Izrael i tamo nastavile živjeti. Eva se kasnije udala za bivšeg logoraša iz Buchenwalda i zajedno su preselili u SAD i postali roditelji dvoje djece.

Oprost je spas za dušu

- Tek nakon što mi je umrla sestra, odlučila sam da je vrijeme da prestanem mrziti i da svoju prošlost ostavim iza sebe, kaže Eva Mozes Kor koja je najprije 1984. osnovala Udrugu CANDLES - za djecu koja su preživjela nacističke laboratorijske eksperimente.

Godine 1995. osnovala i pokrenula Muzej Holokausta i edukacijski centar CANDLES u kojem je objašnjavala što su sve proživljavala djeca pod zločincem Mengeleom i njegovim genetičkim pokusima na živim ljudima.

No, ova izvanredna žena uspjela je ono što malo kome polazi za rukom:

- Od tad sam odlučila pokazati ljudima kako se prašta. Oprostila sam čak i Mengeleu. Opraštam i svim nacistima zbog njihovih zločina. Istog trenutka kad sam odlučila oprostiti, sav moj bol koji se u meni sakupljao više od 50 godina, istog je trena nestao i osjetila sam nevjerojatno olakšanje. Prestala sam biti žrtva Auschwitza i prestala sam biti zarobljenica svoje prošlosti.

I danas putuje svijetom i neumorno širi svoju poruku mira, ljubavi i oprosta.