Ronio i zalutao: Dva dana bez zraka u špilji pod vodom
Prošlo je tri mjeseca otkako je Xisco Gracia prošao kroz najgoru noćnu moru jednog ronitelja. Bila je sredina travnja kada je ovaj profesor geologije, inače iskusni ronitelj, skočio u tople vode kod Mallorce na rutinski zaron. Gracia provodi jako puno vremena pod vodom i uživa u istraživanju kompleksnog sustava podvodnih špilja. "Mallorca je puno ljepša pod zemljom nego iznad nje", ispričao je on za BBC.
Pridružio mu se Guillem Mascaro i htjeli su istražiti Sa Piquetu, špilju s brojnim komorama udaljenima oko kilometra od ulaza. Trebalo im je sat vremena da bi uspjeli doći do tih komora. Gracia se bacio na prikupljanje uzoraka stijena, a Mascaro je krenuo istraživati obližnju komoru. Problemi su nastali tek kad su se uputili prema izlazu, a jedan sudbonosni susret pokrenuo je neočekivani lanac događaja.
Gracia i Mascaro su se sreli na jednom raskrižju i podigli su finu prašinu s poda špilje. Zbog toga nisu mogli vidjeti gdje se nalaze i kamo idu. Tada su otkrili i da je njihovo uže za vođenje puklo ili jednostavno palo u mulj na dnu špilja. "Uže ostavljamo kad ulazimo u špilju i onda ga možemo slijediti kad se vraćamo. Pretpostavljamo da su neke stijene pale na uže, a mi smo izgubili sat vremena pokušavajući napipati gdje se nalazi, ali bezuspješno", prisjeća se on.
Već tada su bili u životnoj opasnosti zato što su potrošili zrak iz glavnih spremnika kao i većinu zraka za hitne situacije.
Na svu sreću se Gracia sjetio da su neki ronitelji pričali o džepovima zraka u jednoj od obližnjih komora. Tamo su raspravljali o preostalim mogućnostima. Obojica su bili svjesni da imaju zraka za izlazak samo jedne osobe i odluka je pala da Guillem ide. "Mršaviji je od mene i treba mu manje zraka za disanje. Ja sam bio iskusniji u disanju špiljskog zraka koji ima znatno više razine ugljičnog dioksida. Nije me htio napustiti, ali obojica smo bili svjesni da nam je to jedina šansa", prisjeća se Gracia. Isplanirali su njih dvojica rutu kojom bi Guillem trebao izroniti iz špilje, ali ni to nije bilo potpuno sigurno. Gracia je to usporedio s vožnjom kroz gustu maglu gdje možete samo naslutiti gdje se nalaze rubovi ceste.
Jednom kad je Mascaro otišao, Gracia je skinuo većinu opreme i bacio se na istraživanje špilje gdje se nalazio. Imao je nekih 12 metara do vrha špilje i shvatio je da se na površini nalazi i pitka voda. U međuvremenu su mu se ispraznile dvije svjetiljke, a treća je bila pri kraju. Morao je čekati spas u mraku. Ništa drugo mu nije preostalo.
Prvih sedam ili osam sati imao je nadu da će uskoro doći spas, ali kako je vrijeme odmicalo počeo se brinuti da se i Guillem izgubio i umro. Počeo je gubiti nadu i razmišljao je o svojoj djeci. Ima sina od 15 godina i kćer staru devet godina. "Razmišljao sam što će biti s njima. Razmišljao sam kako su premladi da izgube oca", ispričao je on.
Tada je počeo osjećati probleme s disanjem zbog viška ugljik-dioksida i imao je konstantnu glavobolju. Počeo je i halucinirati. "Imao sam osjećaj da vidim svjetla u jezeru i da čujem mjehuriće zraka. Kad sam se okrenuo nije bilo ničega. Čuo sam i neke zvukove s vrha pa sam pomislio da buše špilju s površine i tako pokušavaju doći do mene." Spasa nije bilo i tada je Gracia upao u najtežu depresiju svog boravka u mraku.
Shvatio je da njegova posljednja svjetiljka neće još dugo izdržati i da neće moći piti vodu u mraku. Uzeo je nož iz svoje opreme da se nađe pri ruci ako će morati odlučiti o svojoj smrti.
Nedugo nakon toga dočekao ga je spas. "Vidio sam svjetlost kako se pojačava, ali mislio sam da opet haluciniram. Kad sam vidio da izranja glava ronitelja sam skočio i zagrlio ga". Dočekao je spas.
Kasnije su mu ispričali da je Mascaro uspio pozvati službe spašavanja, ali nisu mogli ući u špilju zato što je vidljivost bila praktički nikakva. Pokušali su bušiti kroz strop špilje, ali ni to nije bilo uspješno. Uspjeli su ući u špilju tek nakon 24 sata kad se prašina spustila na pod. Iz špilje je Gracia izronio u ponedjeljak, 17. travnja 2017. godine, šezdesetak sati nakon ulaska.