Guste kolumbijske šume mangrova i močvara predivni su prirodni pejzaži. No osim uživanja u ljepoti, gusta šuma i bogata priroda u tim dijelovima, može poslužiti kao idealna kulisa i za krijumčare drogom. Proteklih 25 godina u takvim su dijelovima skrivaju svoju posebnu proizvodnju. No nije riječ o preradi droge već o izradi podmornica. Nemojte misliti kako je riječ o nekim starim 'krntijama' jer njihove podmornice jako puno koštaju, a i prate razvoj tehnologije i brigu za očuvanjem okoliša.

Tako u samom srcu džungle nastaju električne podmornice. Taj tehnološki domet kolumbijskih krijumčara droge nije prošao nezamijećeno, posebno od strane policije. Kad su uhvatili jednu takvu podmornicu otkrila su kako ju pokreće manji, tiši električni motor s više od 100 baterija, piše Popular Mechanics.

Mjesto proizvodnje, bez obzira što se nalazi duboko u džungli, prava je tvornica. Imaju sve od potrebnog materijala, radne snage pa čak i ruskih dizajnera podmornica koji im pomažu u proizvodnji. Najčešće su napravljene od drveta, prosječne dužine oko 30 metara, prekrivene fiberglasom i kevlarom kako bi bile neuhvatljive za radare. Naoko sasvim prosječne, ove snažne podmornice mogu prevesti čak osam tona tereta. Budući da je najčešće riječ o kokainu, podmornice zapravo vrijede 200 milijuna dolara, što je prosječna ulična vrijednost te količine kokaina. Ta priča s ruskim dizajnerima je sada već gotovo dva desetljeća stara. Još početkom dvijetisućitih je republikanski zastupnik Benjamin Gilman izjavio da je mafija s "ruskog govornog područja" prokrijumčarila alate i potrebne upute za izgradnju podmornice.

Lijepa je to svota novca, no da bi ju se zaradilo, osim kokaina, potrebno je imati i 2 milijuna dolara koliko, prosječno košta izrada takve podmornice. Tehnološki su opremljene i za duboke zarone, no u većini slučajeva plove pri vrhu površine mora, a skrivaju se zahvaljujući bojama. Opremljene su i prostorom za nekoliko članova posade. 

U Kolumbiji se 2016. godine proizvelo 910 tona kokaina, što je povećanje od 32 posto u odnosu na 2015. godinu, pokazuju podaci američke agencije za suzbijanje droga (DEA). Po nekim procjenama, čak trećina te ogromne količine kokaina prevozi se upravo u ovakvim podmornicama.

Potraga za njima nije laka, pa tako ni ne čude podaci kako se samo 25 posto ovakvih podmornica otkrije, presretne. Nije samo izazov otkriti takve podmornice, već i uhvatiti ih. Naime, podmornice je jako teško otkriti zbog toga što ih radari ne mogu pronaći. Iako SAD koristi niz modernih tehnologija kako bi se moglo uz pomoć radara detektirati takve podmornice, posao im ne olakšava ni veličina koju moraju pokriti. Područje kretanja takvih podmornica puno je veće od cijelog SAD-a. Neuhvatljive podmornice vješto izbjegavaju svako hvatanje.

BIZARNE METODE Najluđa švercanja: Drogu trpaju u banane, katapultiraju je

"Frustrira nas činjenica što često znamo otprilike gdje se nalaze ali nemamo nikoga tko bi ih mogao uhvatiti", rekao je Erik Soykan iz američke agencije za sigurnost.

Kada ih i uhvate takve podmornice najčešće su prazne, zbog posebne taktike koju upotrebljavaju krijumčari. Oni naime uz podmornicu vežu i još jedan brod koji se nalazi na dubini od oko 30 metara ispod površine. Kada ih se otkrije, privezani brod opremljen šifriranim odašiljačem se potapa. Kada prođe opasnost, lociraju teret i nastavljaju s planiranom isporukom.

I krijumčari i oni koji ih pokušavaju uhvatiti svakodnevno rade na razvoju tehnologija kako bi preduhitrili jedni druge. No u ovim igrama bez granica, čini se zasada pobjeđuju krijumčari, koji uz pomoć podmornica vjerno opskrbljuju bogato svjetsko tržište kokaina.