Sirijski umjetnik Amjad Wardeh (31) nikada nije zamišljao da će živjeti u Njemačkoj, svakako ne kao izbjeglica. Razlog zašto je on došao jest taj što se nadao da će u Njemačkoj dobiti liječenje od rijetkog oblika raka od kojeg boluje već osam godina. I, kako se zasad čini, u tome se potpuno prevario.

Wardeh od studenog prošle godine živi u jednom od domova za izbjeglice u Darmstadtu. Statistike kažu da od histiocitoze Langerhansovih stanica oboli jedna od između 200.000 i dva milijuna osoba. I to obično još u djetinjstvu. A Wardeh je obolio 2008., kad je imao 23 godine. Da nešto nije u redu shvatio je kad je udario glavom o dovratnik i osjetio da mu je lubanja neobično mekana.

"Liječnik koji me je vodio u Damasku bio je, pokazalo se na kraju, najbolji kojega sam ikada imao", priznao je za Spiegel. Primao je kemoterapije 2008., 2009. i 2010. I bilo mu je bolje, studirao je, činilo se da će sve biti u redu. Čak mu je liječnik rekao da sad može neko vrijeme pauzirati s kemoterapijama, što se protegnulo na čak tri godine.

U međuvremenu su počeli prvo prosvjedi opozicije protiv vlasti, u čemu je sudjelovao i on sam izlažući slike, snimajući dokumentarce i slično. Počele se padati i prve žrtve, pa je izbio i otvoreni rat kad su se u priču upleli i džihadisti. Poginuli su i mnogi od njegovih prijatelja, te je 2013. osjetio da bi mu bilo prilično zdravo ako bi iz zemlje pobjegao i on sa svojom majkom i sestrom. U Tursku, naravno.

Obrazovanom, priznatom mladom umjetniku koji je 2012. izlagao čak i u Londonu, što je popratio čak i Guardian, u Istanbulu je išlo dobro. Sve dok mu se zdravlje nije opet zakompliciralo, i to dotle da mu je liječnik u Turskoj rekao da mu više ne može pomoći i neka pokuša tražiti pomoć u Njemačkoj.

I tu se Wardeh našao između čekića i nakovnja. Morao je spašavati vlastiti život. U Njemačku nipošto nije mogao doći legalno, dobro da se uopće i u Turskoj uspio tako dobro snaći. Tako je i on krenuo sa stotinama tisuća izbjeglica u 2015. jednim od mnogih pretrpanih gumenih čamaca preko Egejskog mora do jednog od grčkih otoka.

"Bilo je to putovanje iz noćne more, podcijenio sam sve to skupa", rekao je. Ali je ipak nekako izdržao i konačno 19. studenog prošle godine stigao u Njemačku. I kad je već mislio da će sve biti u redu, našao se u pravosudnoj zavrzlami. Do liječnika je uspio doći, ovaj mu je čak rekao da misli da će sve biti u redu, da mu može pomoći, Wardeh je predao zahtjev za azilom, ali se pokazalo da ne može računati na pretrage, posebno ne na terapiju, tako dugo dok mu azil ne odobre.

A njemu se žuri. I ne može riskirati da mu se dogodi da ga pošalju nazad u Tursku, ako bi mu odbili azil, jer bi to za njega bila smrtna presuda. U očaju je, konačno, 15. ožujka povukao svoj zahtjev za azilom i sad se nada da bi nekako mogao doći do Kanade gdje se nada da bi konačno mogao dobiti terapiju kakva mu je doista potrebna.