Što je Willie Nelson countryju, to je Snoop Dogg hip-hopu. Swag i shine tijekom tri desetljeća ne samo u glazbi, nego i pop-kulturi, ne može otpuhati ni dim kingkongovskog jointa. Suradnja s Dr. Dreom na albumu koji je promijenio povijest i tijek popularne glazbe, ‘’The Chronic’’ (Death Row, Interscope, 1992.), čini ga zvijezdom i prije izlaska prvog singla ‘’Who I Am (What’s My Name)?’’ s albuma ‘’Doggystyle’’ (Death Row, 1993.). Tek koji mjesec prije predaje se policiji. Optužen je za ubojstvo i pušten uz milijunsku jamčevinu. Policijska brutalnost, nasilje, siromaštvo, međusobno brisanje mecima velikog dijela hip-hop afroameričke scene učinili su autobiografsku prezentaciju unutar samog žanra takvom da upija gotovo sve - od ‘’Poroka Miamija’’, različitih sampleova, slenga do korištenja glazbe i elemenata različitih televizijskih formata. Mekani, baršunasti Snoopov vokal na tragu Ala Greena ili Curtisa Mayfielda ‘’Deep Cover’’ iz istoimena filma čini efektnijim jer se ne služi tad tipičnim urlanjem i agresijom. Kako će sam repati, uvijek je bio više Clint, nego Seagal: ‘’Creep with me, as I crawl through the hood; Maniac, lunatic, call me Snoop Eastwood’’.

U dosad devetnaest objavljenih albuma brižljivo bira producente koji će ga vješto voditi od ere do ere, pa se tako nižu hitovi s Katy Perry, Pharellom, Justinom Timberlakeom, Steviejem Wonderom, Davidom Guettom, Akonom, Miley Cyrus, Robyn, Mariah Carey, Ritom Orom i mnogim drugima. Singlovi haraju Billboardom, pop se mijenja, biznis se širi, Grammyja nema, ali je zato tu 2018. zvijezda na holivudskoj stazi slavnih. Dvadeseti album ‘’BODR’’ (Bacc On Death Row), pušten uoči nastupa na ovogodišnjem Super Bowlu, posveta je devedesetima s klasičnim Snoop obratom i humorom, ali i izdavačkoj kući koja ga je proslavila, a sad je u njegovu vlasništvu, Death Row. Album prati istoimeni kratki film gdje će se u četrdesetak minuta uz prateće singlove s albuma odvrtjeti čitava karijera. U američkom stilu ne može zaobići mitomaniju sna kad u zadnjim kadrovima izgovara: ‘’Postani direktor koji trebaš postati’’.

Prelazeći kadrovima 1989., 1993. i 2021., uz vidljiva sjećanja i posvete pokojnim Nate Doggu i 2pacu te razgovore u studiju, odjekuje rečenica jednog od suradnika: “Lako je ući u nevolju, teško je iz nje izaći”. Snoop će pak govoriti o tankoj granici između ljubavi i mržnje te o unutarnjoj borbi kad ti upravo nestašluci osiguravaju slavu. ‘’BODR’’ tijekom pedesetak minuta u 18 pjesama zaziva zlatne dane, a da pritom nije riječ o tipičnom nostalgičom paketu za generaciju rođenu osamdesetih pa naovamo. Intro ‘’Still Smokin’’ osobno intoniran sa stihom ‘’straight from jail to the weed spot’’ jasno ucrtava smjer gangsta i g funk kretanja, koju će vrhunska produkcija i prateći vizuali učiniti uzbudljivim i dovoljno svježim, pogotovo kad uzmemo u obzir trap nihilističko glavinjanje zadnjih godina.

Pjesma mem “Crip Ya Enthusiasm”, koja preuzima i izvrće temu serije ‘’Bez oduševljenja, molim’’, možda nema najbolji flow, ali je urnebesno zabavna. Upravo to neshvaćanje samoga sebe ozbiljno omogućilo je Snoopu ne samo poslovne akvizicije, filmsku karijeru, nego i fino marketinško utrživanje (sjetimo se samo reklame za upaljač Bic s Marthom Stewart). Refren mekan poput svile u ‘’Coming Back’’ s October London & Nefertitti Avani, sunčana vožnja Los Angelesom i kulerština čine singl bezvremenskim.

Pandemijski optimizam ‘’Pop pop’’ s DaBabyjem već zove ljeto, dok ‘’Outside the Box’’ s Nate Doggom klasični je jam i atipična posveta prijatelju. Emo trap mizoginija u ‘’Daddy’’ jedan je od slabijih singlova na albumu, iako na sredini albuma spaja staru i novu školu. ‘’Snoopy Don’t Go’’ zatvara ili tek otvara priču: ‘’Yeah, if you wanna go to a record label where the executive producer; Is all in the videos, rappin’, and dancin’; Come to Death Row!’’.

Od velikih uspjeha albuma ‘’Doggystyle’’ (1993.), ‘’Tha Doggfather’’ (1996.) i ‘’Blue Carpet Treatment’’ (2006.), s ‘’BODR’’ (2022.) kralj kulerštine ponovno nepogrešivo osjeća prevratnički duh kad poraženi potrošač u jeku sve luđih zbivanja više ne nalazi utjehu ni u novom scrollu, a ni u mraku noćnog kluba. Treba mu tek nešto bezbrižnosti. Retorika ‘’bitches i niggas’’ u 21. stoljeću vjerojatno zvuči čudno. U prvom redu jer smo se naviknuli promatrati svijet pomoću mnogobrojnih filtera. No hip-hop je odavno na tronu popa jer vješto, bez cenzura, upija sve žanrove. Snoop Dogg je tu da nas u svojem sjajnom Imperialu kroz sve njih i provede.