Snoop Dogg ne traži jeftine poene svoje stare slave

Što je Willie Nelson countryju, to je Snoop Dogg hip-hopu. Swag i shine tijekom tri desetljeća ne samo u glazbi, nego i pop-kulturi, ne može otpuhati ni dim kingkongovskog jointa. Suradnja s Dr. Dreom na albumu koji je promijenio povijest i tijek popularne glazbe, ‘’The Chronic’’ (Death Row, Interscope, 1992.), čini ga zvijezdom i prije izlaska prvog singla ‘’Who I Am (What’s My Name)?’’ s albuma ‘’Doggystyle’’ (Death Row, 1993.). Tek koji mjesec prije predaje se policiji. Optužen je za ubojstvo i pušten uz milijunsku jamčevinu. Policijska brutalnost, nasilje, siromaštvo, međusobno brisanje mecima velikog dijela hip-hop afroameričke scene učinili su autobiografsku prezentaciju unutar samog žanra takvom da upija gotovo sve - od ‘’Poroka Miamija’’, različitih sampleova, slenga do korištenja glazbe i elemenata različitih televizijskih formata. Mekani, baršunasti Snoopov vokal na tragu Ala Greena ili Curtisa Mayfielda ‘’Deep Cover’’ iz istoimena filma čini efektnijim jer se ne služi tad tipičnim urlanjem i agresijom. Kako će sam repati, uvijek je bio više Clint, nego Seagal: ‘’Creep with me, as I crawl through the hood; Maniac, lunatic, call me Snoop Eastwood’’.