Svi su mediji zabilježili ratne prizore granatirane i u potpunosti izgorjele Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci iz rujna 1991. godine. Tad su neprijateljske granate nemilice padale na grad na Bosutu i uništile mnoge stare građevine, među njima i zgradu iz 1875. godine u kojoj je osnovana Knjižnica i čitaonica Narodnog fronta. Bila je to nasljednica duge i bogate povijesti čitaonica iz 19. stoljeća, prvenstveno Vinkovačke čitaonice, koja je otvorena 1875. godine u kavani Zum Kaiser von Osterreich, u vrijeme velikog utjecaja njemačkog jezika u javnoj i obrazovnoj sredini.

Vinkovačka Gradska knjižnica i čitaonica bila je jedina narodna knjižnica u Hrvatskoj koja je u potpunosti uništena u Domovinskom ratu.

U noći sa 16. na 17. rujna 1991. godine pogođena je bombama koje su izazvale veliki požar u kojemu je izgorjela sva građa knjižnice. Napad na Vinkovce bio je silovit i vatrogasci nisu mogli gasiti požar jer su i sami morali potražiti sklonište. Do 4 sata ujutro knjižnica je u potpunosti izgorjela, a s njom i sav knjižni fond, među njime i originalni rukopisi Josipa Kozarca pohranjeni u njegovu radnom stolu, rukopisi Vladimira Kovačevića i Joze Ivakića iz Zavičajne zbirke, stare knjige i zapisnici.

Te 1991. godine započela je i obnova knjižnog fonda projektom "Poklonimo knjigu razrušenim knjižnicama" i vrlo brzo je prikupljeno 50-ak tisuća knjiga, a Vinkovci su dobili i bibliobus kao poklon od Grada Beča.

Od tada su prošle 32 godine i nakon više seljenja po raznim lokacijama u gradu, Gradska knjižnica konačno je, prošle godine, dobila prostor kakav zaslužuje. I ne samo to. Dobila je arhitektonsko umjetničko djelo u centru grada - zdanje koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim, zgradu koja pobuđuje različite emocije, ali je na prvu svima zadivljujuća.

Europski časopis Meridijani uvrstio ju je među 100 najljepših europskih zgrada knjižnica, a nedavno je dobila i nagradu Hrvatskog knjižničarskog društva za "Knjižnicu godine".

Projektirao ju je vinkovački arhitekt Marko Milidrag (43), koji je za taj iznimno upečatljivi rad dobio godišnju nagradu struke, Hrvatskog saveza građevinskih inženjera.

"U projekt sam ušao kao glavni arhitekt, s kolegama Martinom Tomašević, projektanticom konstrukcije, Mislavom Miškovićem, projektantom elektrotehnike i Davorom Savićem, projektantom strojarskih instalacija. To je vinkovačka ekipa kojoj je nova zgrada knjižnice sad na ponos i čast. Dvije godine nam je trebalo da završimo projekt jer smo htjeli niskoenergetsku zgradu, visoko energetski učinkovitu, koju uvelike održava sustav. Ljudski rad smo željeli svesti na minimum", govori nam o svom do sada najzapaženijem projektu Milidrag, koji je u međuvremenu postao i predsjednik Društva arhitektonskih i građevinskih inženjera Vinkovaca te vlasnik tvrtke Solux, koja je bavi arhitektonskim projektima i rješenjima.

Grad Vinkovci raspisao je natječaj i tražio najbolje idejno rješenje za gradsku knjižnicu očekujući da ona, na neki način, bude zaštitni znak toga grada i početak modernih vizura gradskih ulica.

"Prilikom projektiranja morali smo poštovati prostorni plan, odnosno Generalni urbanistički plan, koji je tu bio vrlo jasan. Imali smo određenu visinu definiranu Vilom Slezinger na početku ulice i 13 metara dužine. Stara je knjižnica bila prizemnica. Volio sam tu staru zgradu. Kao dijete sam dolazio u nju po knjige i za nju su me vezale lijepe uspomene. Sjećam se koliko su me rastužile fotografije spaljene knjižnice - savijene police, izgorene knjige, kuća bez krova... Kad sam odlučio projektirati novu knjižnicu, imao sam veliku slobodu izražavanja. Stvarno sam imao potrebu i želju na novoj knjižnici ostaviti pečat Domovinskog rata i uništenja stare knjižnice", otkriva nam Milidrag zašto je novo zdanje knjižnice impresivno svima koji se nađu ispred i unutar nje.

"Iako sam bio dijete tijekom rata, u sjećanju su mi ostali geleri koji bi 'pošpricali' pročelja našega grada gdje god bi pala granata. Bio sam opčinjen tim gelerima jer oni u materijalima ostavljaju nepravilno isječene, spaljene rupe. To se dogodilo i u stanu u kojem sam živio s roditeljima. Stan je bio pogođen granatom, geleri su se raspršili svuda, jedan se zabio u drveni štok vrata i ostao tu. Tata ga je odlučio ostaviti, samo smo ga prebojili. Kad geler probija drvo, metal, papir, ostavlja oštre i nepravilne rezove, savršeno isječene rupe. Odučio sam spojiti te svoje impresije iz rata i pretvoriti ih u pročelje knjižnice. Nisam htio klasični ulaz u zgradu, nego od nje napraviti umjetničko djelo, objekt o kojemu će se pričati, koji će biti dojmljiv već na prvi pogled, ali da priča o tom objektu govori o nekadašnjoj knjižnici bogatog fonda koja je spaljena u Domovinskom ratu", strastveno nam govori svoje zamisli Milidrag sjedeći u svom ostakljenom uredu u kojemu vidi svakog prolaznika na ulici, ali ne i "svoju" knjižnicu koja se nalazi u samom centru grada.

Ulaze u knjižnicu formirao je kao dva nepravilna oblika, želeći stvoriti dojam da ih je probušilo nešto nalik velikom geleru. Preko cijele zgrade s pročelja idu brisoleji.

"Njih sam osmislio također razmišljajući o knjigama na polici kojih smo puno imali u svom 'ratnom' stanu. Knjiga koja stoji na polici, malo razdvojenih korica, otkrit će nepravilno svijene listove. Brisoleji su u mojoj mašti savijeni listovi knjige. Ni jedan brisolej na pročelju knjižnice nije savršeno vertikalan, nego je svaki, baš kao list razdvojene knjige, malo svijen. Brisoleji na knjižnici imaju crne šare po sebi, a tu ide drugi dio priče o granati koja je pala na moj stan i gelerima koji su savršenom preciznošću presjekli neke knjige i listove. Kad si dijete, to ti se nekako ureže u pamćenje", kaže sjetno Milidrag dodajući kako se može reći da je iskoristio sva svoja sjećanja na Domovinski rat prilikom kreiranja izgleda nove knjižnice.

"Želio sam da zgrada knjižnice izazove emociju, da te ne ostavi ravnodušnim. Htio sam da svi zastanu ispred i dobro je pogledaju. Makar i zaključili da im se možda i ne sviđa", kaže Milidrag.

Obnova knjižnice započela je 2020. godine. Bio je to projekt tad vrijedan oko 50 milijuna kuna. Milidrag kaže kako je kao projektant na tome zaradio 200 tisuća kuna. Da, i tad je to bila mala svota, no zadovoljstvo gradnje nadoknadilo je sve sate, dane i mjesece stvaranja. Kao mladi arhitekt Milidrag je puno putovao i educirao se o novim tehnologijama. Puno toga želio je isprobati u svojim projektima iako je znao da Vinkovci možda još nisu spremni za te ideje. Prvi je "izgradio" niskoenergetsku zgradu s 14 stanova koja je imala podno grijanje i ugrađen centralni usisavač. Tad su to bila nova inteligentna građevinska rješenja, a danas je to gotovo pa standard.

Trebalo je hrabrosti te ideje implementirati u knjižnicu.

"Želio sam objekt za budućnost. Osmišljena je kao niskoenergetska, a visoko učinkovita. Zgrada nema gotovo ni jednog prozora kako se njihovim otvaranjem ne bi narušavala energetska učinkovitost. Ima stroj koji je održava, sustav grijanja i hlađenja, sustav ventilacije s rekuperacijom zraka, niz senzora - za svjetlost, temperaturu, razinu CO2, vlagu, uobičajene senzore za požar, dim... Senzori očitavaju CO2 i na temelju toga sustav provodi ventilaciju bez narušavanja temperature, to je sustav rekuperacije. To, dakako, utječe i na stvaranje savršene mikroklime za knjižni fond. Posebnu smo pozornost posvetili akustici u prostoru postavljajući akustični strop pa se u knjižnici mogu održavati i mali koncerti. Ventilirajuća fasada je sastavni dio fizike zgrade. Strujanje zraka i vanjska temperatura utječu na temperaturu unutar zgrade i pridonose niskoenergetskoj potrošnji. Prednji dio ima staklenu strukturalnu fasadu, pergole i portale, stražnji održive i otporne materijale koji simuliraju slavonski hrast. U tijeku je i izvedba fotonaponske elektrane na zgradi koja će anulirati i račune za struju, a čime će zgrada biti gotovo nulte energije. Opremljena je s dizalicama topline koje su tad bila novina, a danas je već standard", vodi nas kroz zgradu knjižnice arhitekt Milidrag pokazujući nam do u detalje razrađenu ideju suvremene, zanimljive i svim generacijama privlačne gradske knjižnice koju su Vinkovčani vrlo brzo nakon otvaranja prigrlili kao svoj dnevni boravak.

Knjižnica ima domara koji je obučen za upravljanje sustavima, ali sustav upravljanja bi trebao biti samoodrživ i funkcionirati bez puno čovjekova angažmana.

Zgrada je odrađena u potpunosti po projektu, a dokaz tome je i tehnički pregled bez ijedne primjedbe.

"Trebalo je imati hrabrosti ući u gradnju s nečim novim, što kod nas još nije implementirano iako sam, kroz putovanja i edukacije, znao da su to sustavi koji funkcioniraju. Drago mi je da sam imao povjerenje ulagača jer je to tad bio skup projekt - 50 milijuna kuna. Danas bi koštala više od 100 milijuna", kaže Milidrag, iako je od završetka gradnje knjižnice prošlo tek godinu dana.

Od onoga dana kad je otvorena, vinkovačka knjižnica počela je živjeti svoj drugi život. Uvelike ga je oplemenila ravnateljica Vedrana Lugić, koja je od knjižnice Vinkovčanima napravila "drugi dom". Upravo je to i njihova mala krilatica.

Naime, u oko 4500 kvadrata površine nalaze se podrum u kojemu je smještena velika arhiva, prizemlje koje je definirano kao dnevni boravak korisnika te dvije etaže s knjigama i zanimljivim sadržajima za sve uzraste.

"Najviše smo se bojali funkcioniranja prizemlja jer smo ga zamislili kao dnevni boravak građana. To je veliki prostor od kojega smo odlučili napraviti multifunkcionalan prostor, dvoranu s više sadržaja. Želja nam je bila da u tom prostoru svakodnevno borave roditelji ili bake i djedovi s djecom, djeca koja dolaze na igranje ili čitanje knjiga, stariji koji će čitati novine, tiskovine, učenici i studenti koji će tu učiti. Ja sam kao student praktično živio u Nacionalnoj sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu i znam koliko mi je to bilo ugodno, a danas moj sin uči i boravi u našoj vinkovačkoj knjižnici. I druga djeca tu borave svakodnevno", kaže ponosno Milidrag.

I, doista, svakodnevno, od ranoga jutra, u "dnevnom boravku" knjižnice vrlo je živo.

Prizemlje ima igraonicu za najmlađe, kutak za njihove roditelje, izložbeni prostor, sanitarne čvorove, klavir za male koncerte, i sve besplatno.

Na prvom katu nalazi se Dječji odjel s četiri prostorije koje se mogu odvajati kliznim staklenim stijenama. Prostor se modificira po potrebi, a može biti prilagođen najmanjima, ali i onim većim klincima. Tu je i odjel književnosti s naslovima domaće i strane književnosti, stripovima i književnim časopisima, a korisnici mogu koristiti i računala, od kojih je jedno za slijepe i slabovidne osobe opremljeno s brajičnim pisačem.

Na drugom katu su Znanstveni i Multimedijalni odjel, odjel za mlade, informatička učionica opremljena s deset računala, pametnom pločom, projektorima i televizorom. U multimedijalnom odjelu mogu se igrati igre na PlayStationu, koristiti 3D printeri, posuditi DVD-ovi...

Nova vinkovačka Gradska knjižnica i čitaonica ima više od 160 tisuća knjiga, 210 tisuća časopisa, više od 4 tisuće audiovizualne i elektroničke građe te više od 600 igračaka i didaktičkih igara. Također, imaju i spomen zbirku Ivana Vanje Radauša, koju je moguće doživjeti u virtualnoj 3D stvarnosti, zbirku Cibaliana i Zavičajnu zbirku.

U svakom se dijelu ovog lijepog zdanja korisnik osjeća ugodno, a poseban dojam "otvorenog prostora" dobiva se staklenim stijenama prema ulici i dvorištu knjižice, gdje se nalazi uređen zeleni prostor s dječjim igralištem.

"Ako uzmete da samo Zagreb ima 42 knjižnice, te koliko tek imaju London ili Berlin, a upravo je naša vinkovačka proglašena jednom od 100 najljepših europskih, meni je to najveća satisfakcija i ponovno bih je radio da imam priliku", kaže kroz smiješak Marko Milidrag.