Nakon što je Svjetsko prvenstvo ušlo u svoju drugu fazu, u kojoj će se momčadi u međusobnim dvobojima opraštati od natjecanja ili slaviti prolazak dalje, pažnja će biti usmjerena na izvođenje penala. Proteklog vikenda su započele utakmice 1/8 finala u kojima su o pobjedniku odlučivali udarci s jedanaest metara, kao što je bio i slučaj u utakmici Hrvatska - Danska. 

Prije 40 godina, ako bi rezultat bio izjednačen nakon 120 minuta, o pobjedniku bi odlučivala sreća. Bacao bi se novčić u zrak. No 1978. godine pravila su promijenjena kako bi se postigli rezultati koji barem djelomično ovise o vještinama nogometaša.

No pitanje je o kolikim vještinama?

Od 1982., kada je odigrano prvo natjecanje u kojem su se izvodili penali, bilo je 26 raspucavanja jedanaesteraca. Dva finala su odlučena na taj način. Format izvođenja udaraca je jednostavan. Momčadi naizmjenično upućuju udarce, po pet svaka od njih, a ostane li rezultat izjednačen i nakon toga, nastavljaju s po jednim novim udarcem. Pobjednik je onaj tko zabije, a njegov protivnik to ne uspije ponoviti.

No je li to doista manje ovisno o sreći? To pitanje već dugo izaziva prijepore.

Analize su pokazale kako ne postoji veza između opće kvalitete momčadi i njenog uspjeha u izvođenju jedanaesteraca. No također su pokazale da postoje načini kako povećati izglede da se putem penala pobijedi.

Prvo pravilo je da tvoja momčad prva krene s izvođenjem udaraca, dakako ukoliko je to moguće. Ta mogućnost ovisi o bacanju novčića, na način „pismo-glava“. Pobijediš li u bacanju novčića trebaš to iskoristiti i prvi izvoditi udarce, tvrdi profesor Ignacio Palacios Huerta s London School of Economics.

Nakon što je analizirao 1.000 penala sa Svjetskih prvenstava i drugih natjecanja, Palacios Huerta je otkrio da su u 60 posto slučajeva pobijedile momčadi koje su prve pristupile izvođenju udaraca. Štoviše, kapetani momčadi kao da to znaju pa čim pobijede u bacanju novčića traže da njihove ekipe prve krenu s izvođenjem penala. FIFA, svjetska krovna nogometna organizacije, stoga isprobava uvođenje drugačijeg sustava pucanja jedanaesteraca, sličnog 'tiebreaku' u tenisu.

Momčadi A i B ne bi više izvodile udarce slijedom AB, AB... nego AB, BA...No na ovom prvenstvu ostaje dosadašnji format AB, AB...

Nakon što momčad bacanjem novčića dobije mogućnost prva pucati penale, odlučuje kojim redoslijedom slati svoje igrače na bijelu točku. Treneri obično šalju najbolje igrače da pucaju prvi, a oni lošiji to rade posljednji. Izvođači su u prosjeku uspješni u 3/4 slučajeva, podatak je časopisa The Economist na temelju 434 penala tijekom svjetskih i europskih prvenstava od 1976. do 2016. godine.

No uspješnost pada za 12 postotnih bodova u slučaju igrača koji izvode četvrti od ukupno pet penala izvođenih u raspucavanju. Na tom četvrtom penalu vidi se i prednost momčadi koja prva puca. Momčad koja je prva pucala taj penal u prosjeku ga je iskoristila u 70 posto slučajeva dok je ona koja ga je pucala poslije zabilježila uspjeh od 56 posto.

Elf Što je Nijemcima pošlo krivo: Arogancija, Löw ili nesreća

Analiza profesora Palaciosa-Huerte ukazuje da važnost pet penala ima oblik slova U. Prvi i peti udarac su najbitniji. Treći je najmanje bitan. Dakle, najbolji izvođači, bilo po pitanju tehnike ili podnošenja stresa, trebali bi biti izabrani imajući to na umu.

Jednom kada je redoslijed izvođača određen, lopta se postavlja na bijelu točku udaljenu jedanaest metara od vratiju visokih 2,4 metra te dugačkih 7,3 metra.

Dobro udarena lopta stiže na gol liniju u polovici sekunde što znači da se vratar mora unaprijed baciti u stranu gdje misli da će stići lopta. Vratarima je najteže braniti visoko upućene lopte. Samo 3 posto udaraca s bijele točke upućenih od sredine pa naviše bilo je obranjeno, pokazuje istraživanje The Economista.

Pa ipak, postoji jasna tendencija da nakon tih visoko upućenih udaraca lopta završi preko vratiju. Naime, lopta nije pogodila okvir u 18 posto visoko upućenih udaraca te u 3 posto nisko upućenih udaraca. No kada se ubroje pogoci i obrane vratara, visoko upućeni udarci bili su uspješni u 79 posto slučajeva a niski u 72 posto.

Kada je riječ o smjeru u kojem bi igrači trebali uputiti udarac ili gdje bi se vratari trebali baciti – u desno, sredinu ili lijevo – najbolje je biti što je više moguće nepredvidljiv. Istraživanje pokazuje da nema puno razlike u uspješnosti kada je lopta bila upućena desno, lijevo ili po sredini vratiju.

Za igrača čija je jača noga desna, lakše je naciljati i snažnije poslati loptu u lijevu stranu (vratarevu desnu stranu). Suprotno vrijedi za igrača čija je jača noga lijeva.

U prosjeku, pucači u 25 posto slučajeva šalju loptu u tu prirodniju stranu. Vratari dobro znaju za tu preferenciju igrača pa se također u 25 posto slučajeva bacaju u prirodniju stranu za pucača nastojeći iskoristiti tu njegovu pristranost.

Pripremanje za izvođenje penala također pomaže. Nizozemska je na prošlom prvenstvu 2014. godine podigla s klupe rezervnog vratara Tima Krula te ga poslala na teren samo minutu prije kraja produžetaka pri rezultatu 0-0 protiv Kostarike u četvrtfinalu. Upalilo je. Krul, specijalist za branjene penala, svih pet puta je pogodio stranu i obranio dva udarca. Nizozemska je s 4-3 pobijedila i plasirala se u polufinale.

Svjetski prvak Njemačka, koja je iznenađujuće ispala u skupini, najuspješnija je velika reprezentacija na svijetu. Njeni pucači bili su precizni u 86 posto slučajeva. Za usporedbu, njihovi tradicionalni protivnici Englezi iskostili su 66 posto udaraca s bijele točke.