Stvarna priča iza mita o 'bazi za NLO-e'

Thinkstock
Istina je puno složenija nego što se čini na prvu ruku, ali je jedina logična i potpuna
Vidi originalni članak

Mnogi poklonik teorija zavjera oko proslavljenog Područja 51 (Area 51), vojne baze vojske SAD-a oko koje se više od pola stoljeća roje priče o vanzemaljcima, ostat će razočaran kad posjeti to mjesto. Popular mechanics to mjesto usred nedođije Nevade opisuje kao opasano pukom mrežastom žičanom ogradom i rampom, te nekoliko znakova o zabranjenom pristupu. Nikakvih snažnih straža i utvrđenja s namrgođenim, opako naoružanim, mrkim tipovima. Oni koji bazu vode danas, imaju međutim kamere.

A i bijeli kamionet kao nehajno parkiran na vrhu obližnjeg brežuljka nije slučajno smješten baš na tako zgodnom mjestu s kojeg puca pogleda na prašnjavu naoko zaboravljenu cestu i pristup ogromnog području Area 51. Lokalci imaju svoje priče; od toga da vojska prati svakog zeca i svaku kornjaču koji ulaze u područje, do toga da tamo imaju senzore pokreta. Jedna od omiljenih tema vezanih uz Area 51 je navodno rušenje vanzemaljske letjelice 1947. u zabiti gradića Roswell.

A jedan od spaljenijih tračeva vezanih uz taj događaj je da je to tada bila sovjetska letjelica u koju su komunjare iz SSSR-a strpale djecu kojoj je Mengele izmijenio izgled tako da nalikuju zamišljenim vanzemaljcima. Za Area 51 se vezuje još jedna teorija zavjere; ona da se Amerikanci 1969. zapravo nisu spustili na Mjesec, nego da su sve to odglumili u jednom od hangara u ovoj vojnoj bazi. Jedino što je u svim tim pričama doista točno jest da baza postoji, da je u funkciji i da je važna.

Riješen misterij Area 51: Zašto se uopće ta tajnovita zona tako zove?

A evo po čemu je doista bila važna kroz povijest. Prvenstveno po razvoju izviđačkog aviona U2, točno onog po kojem je slavna pop grupa dobila ime. Bio je sam početak 50-ih, i SAD i SSSR vodili su svoj proxy rat u Koreji i Amerikanci su znali da im je neophodna letjelica koja neće biti u opasnosti da je Rusi sruše. Američki predsjednik Dwight Eisenhower odobrio je u studenom 1954. tajni projekt razvoja aviona koji će letjeti i izrazito visoko i izrazito brzo.

I prvo što im je trebalo bila je dovoljno zabiti, ali i povoljna lokacija za trening i testiranja. Jezero Groom zapravo nije bilo jezero niti tada, nego slana ravnica, dovoljno nepogodna za bilo što drugo osim za vojne svrhe, pa je savršeno poslužila za mjesto rađanja špijunskog aviona. Prva testiranja programa U2 u vojnoj bazi najviše tajnosti počela su u srpnju 1955. i, gle čuda, odmah su se pojavili izvještaji o NLO-ima, što se vidi detaljno iz 2013. godine deklasificiranog CIA-inog izvještaja.

Evo kako je to funkcioniralo; danas putnički avioni dosežu visinu od 14.000 metara, no sredinom 50-ih letjeli su na između 3000 i 6000 metara visine. Pa kad bi odjednom spazili letjelicu koja leti na visini većoj od 18.000 metara, a nisu imali pojma o avionu U2, naravno da im je ona izgledala sasvim vanzemaljski.

Vojsci pak nije ostalo drugo nego da se izvlači objašnjenjima poput prirodnih fenomena i meteoroloških balona, koliko god to izvodili traljavo, sve dok Sovjeti 1960. nisu oborili američkog pilota Francisa Garyja Powersa dok je ovaj jurcao po nebu SSSR-a. Ako ništa drugo, dokument CIA-e koji je deklasificiran 2013., pokazuje da Area 51 postoji, da se nalazi u Nevadi na tom i tom mjestu i da je to bilo mjesto rađanja mnogih letjelica; A 12, zatim radarski nevidljivih letjelica Bird of Prey, F-117A, Tacit blue...

Ili čak proučavanje sovjetskih MIG-ova u 70-ima. Odjednom su se po tamošnjem nebu stali vrzmati MIG 17 i MIG 21, a potom čak i MIG 29 i SU 27. Letovi se navodno nastavljaju kako bi strani, suparnički lovci pomagali domaćim pilotima u američkim lovcima da iskušavaju taktike. U rujnu 2017. izvjesni potpukovnik poginuo je na tom mjestu, navodi PM, u misterioznim okolnostima, a Pentagon se nije požurio identificirati o kojem je avionu riječ.

Zabranjeno za ljude Nevjerojatna mjesta na svijetu na koja ne smijete ići

Objašnjenje se nalazi u izvjesnoj mogućnosti da je bila riječ o stranom lovcu do kojeg je došao SAD. OK, ali što je sa slučajevima poput onog Boba Lazara iz 1989. kad je u intervjuu za lokalni dnevnik u Las Vegasu iznio priču da je vidio vanzemaljce dok je radio u bazi Area 51 i da je pomogao otkrivanju vanzemaljske tehnologije obrnutim inženjeringom na osnovu ostataka srušene letjelice.

"Neki naprosto polude od rada na tim stvarima i gradnji tih nevjerojatnih aviona", za PM je objasnio povjesničar koji je Area 51 proučavao tri desetljeća. Baza radi i danas. I ranom zorom mogu se vidjeti iz daljine čudna svjetla kako se na tamošnjem nebu podižu i spuštaju. Nije posrijedi nikakav NLO nego polutajni zračni prijevoz za radnike s aerodroma Las Vegasa "McCarran" do baze.

Merlin pretpostavlja da se u bazi danas bave tehnologijom nevidljivosti, naprednim oružjima, elektroničkim ratovanjem i posebno bespilotnim letjelicama. Ili čak laserima kao oružjem. No, priča o vanzemaljcima opstaje, jer to je ekonomično. Nevada je svoju cestu Route 375 preimenovala u "Vanzemaljski autoput", a na kartama gradića Rachel, od samo 54 stanovnika, ističu se toponimi kao "Vanzemaljski istraživački centar" i "Little A'Le'Inn". Takve stvari su za turiste.

Za one koji doista žele zaviriti tamo gdje ne bi smjeli, preporučuje se strpljenje i izdržljivost u gaženju kroz pustinju, ponijeti sa sobom puno vode, hrane i odjeće i za vrele dane i hladne noći. Na signal za mobitel i GPS zaboravite, opskrbite se i gorivom i gumama za svoje vozilo. Pa i na to da će nekome iz tajne vojne baze pasti na pamet da vas konkretnim mjerama pokuša obeshrabriti od daljnjeg približavanja.

Posjeti Express