Susret dvije ikone 20. stoljeća dogodio se 21. prosinca 1970. godine u Ovalnom uredu Bijele kuće i danas izgleda sasvim nevjerojatno.

Priča je započela u Memphisu nekoliko dana ranije, kada su se Elvisov otac Vernon i Elvisova supruga Priscilla žalili da je pjevač previše potrošio na božićne darove - više od 100.000 dolara. Uz inflaciju, danas bi ta svota iznosila mnogo više – nevjerojatnih 650.000 dolara. Što je Elvis tada kupio za taj novac? Kažu – 32 pištolja i 10 Mercedesa. U to vrijeme već je bio teški ovisnik o drogama. Odvezao se zatim do zračne luke i uzeo prvi mogući let prema Washingtonu. Odsjeo je u hotelu, ali mu je bilo dosadno, pa je produžio za Los Angeles.

"Elvis je nazvao i zamolio me da ga pokupim u zračnoj luci", prisjeća se Jerry Schilling, Presleyev dugogodišnji pomoćnik, koji je na kraju stigao u zračnu luku Los Angeles u 3 sata ujutro da bi vozio kralja u njegovu kuću.

Elvis je sa sobom nosio oružje i zbirku policijskih značaka, ali mu je nedostajala jedna – ona Federalnog ureda za narkotike i opasne droge.

Nasljedstvo Elvisa Da nije bilo nje, Elvisova kći bi spiskala svu imovinu

"Značka odjela za narkotike za njega je bila neka vrsta krajnje moći“, napisala je Priscilla Presley u svojim memoarima 'Elvis i ja':

"S federalnom značkom Odjela za borbu protiv narkotika, on vjeruje da bi mogao legalno ući u bilo koju zemlju i nositi oružje i sve vrste droga koje mu srce poželi."

Nakon samo jednog dana u Los Angelesu, Elvis je zamolio Schillinga da s njim ode natrag u glavni grad. "Nije rekao zašto", sjeća se Schilling, "ali mislio sam da je razlog upravo ta značka."

Na tom letu u Washington, Elvis je napisao pismo predsjedniku Nixonu. "Gospodine, želio bih biti dio bilo koje službe da bih pomogao zemlji. Jedino što zauzvrat želim je značka federalnog agenta. Volio bih vas upoznati“, obavještavajući Nixona da boravi u hotelu u Washingtonu pod imenom Jon Burrows. "Bit ću ovdje onoliko dugo koliko je potrebno da dobijem vjerodajnice federalnog agenta."

Nakon što su sletjeli, Elvis i Schilling su se odvezli limuzinom u Bijelu kuću, a Elvis je ostavio pismo na ulaznoj kapiji oko 6:30 ujutro, nakon čega su se prijavili u hotel, a Elvis je nakon toga otišao u Ured za narkotike. Dobio je termin sastanka sa zamjenikom ravnatelja ali nije dobio i odobrenje za značku.

U međuvremenu, njegovo pismo je dostavljeno Nixonovom pomoćniku Egilu "Budu" Kroghu, koji je bio i Elvisov fan. Svidjela mu se ideja o susretu Nixona i Elvisa pa je uvjerio svoje šefove da se to i dogodi. Krogh je nazvao hotel i utanačio preko Schillinga sastanak.

Oko podneva Elvis je stigao u Bijelu kuću sa Schillingom i tjelesnim čuvarom Sonnyjem Westom, koji je upravo stigao iz Memphisa. Odjeven u ljubičasto baršunasto odijelo s ogromnom zlatnom kopčom na pojasu i jantarnim sunčanim naočalama, Elvis je došao noseći poklon - pištolj Colt .45 izložen u vitrini koju je Elvis skinuo sa zida svoje kuće u Los Angelesu.

Naravno, specijalne sigurnosne službe pištolj su odmah uzele i prije nego je Krogh ispratio Elvisa ususret Nixonu

"Kada je prvi put ušao u Ovalni ured, izgledao je prepun strahopoštovanja", prisjeća se Krogh, "ali se brzo oslobodio."

Dok je fotograf Bijele kuće Ollie Atkins fotografirao, predsjednik i kralj su se rukovali. Tad mu je Elvis pokazao svoje policijske značke.

Nixonov čuveni sustav snimanja nije bio instaliran, pa razgovor nije snimljen. No, Krogh je zapisao: "Presley je sugerirao da su 'Beatlesi' bili prava snaga antiameričkog duha, a onda je rekao predsjedniku da su oni koji koriste droge ujedno i predvodnici antiameričkih prosvjeda.

„Ja sam na vašoj strani ", rekao je Elvis Nixonu, dodajući da proučava kulturu droge i komunističko ispiranje mozga, a zatim je zamolio predsjednika za značku Odjela za narkotike i opasne droge.

"Možemo li mu dati tu značku?" Pitao je Nixon Krogha.

Krogh je rekao da može, a Nixon je to naredio. Elvis je bio ushićen. "U iznenađujućoj, spontanoj gesti", napisao je Krogh, Elvis je "stavio lijevu ruku oko predsjednika i zagrlio ga."

Intervju Woodwarda su htjeli ubiti zbog pisanja o aferi Watergate

Prije nego što je otišao, Elvis je zamolio Nixona da pozdravi Schillinga i Westa, te su njih dvojica dopraćeni u Ovalni ured. Nixon je zaigrano udario Schillinga po ramenu i obojici darovao dugmad za manžete s oznakama Bijele kuće.

"Gospodine predsjedniče, i oni imaju žene, "rekao je Elvis, pa im je Nixon dao svakome po broš sa znakom Bijele kuće.

Nakon što ga je Krogh odveo na ručak u Bijeloj kući, Elvis je dobio svoj dar - značku odjela za borbu protiv narkotika.

Na Elvisov zahtjev, sastanak je ostao u tajnosti. Godinu dana kasnije, kolumnist Jack Anderson otkrio je priču - "Presley dobiva značku Ureda za narkotike" - ali malo koga je bilo za to briga.

Godine 1988, godinama nakon što je Nixon podnio ostavku i Elvis umro od predoziranja drogom, jedan čikaški list izvijestio je da Nacionalni arhiv prodaje fotografiju sa sastanka. U samo tjedan dana 8.000 ljudi zatražilo je kopiju fotografije, pa je ona postala najtraženija fotografija u povijesti Arhiva.

I danas prodavaonica suvenira u Arhivu prodaje majice, šalice za kavu, magnete za hladnjake i snježne kugle s ovm slikom. Direktor Arhiva Chirs DerDerian smatra da je to kontrast: "Tu je taj seriozni predsjednik s rock 'n' roll figurom. To je moćna slika."

Krogh se slaže. " Ovdje su vođa zapadnog svijeta i kralj rock 'n' rolla na jednom mjestu, i oni očito uživaju jedan s drugim, a vi se pitate kako je to moguće?“