Švedska je do travnja već bila umorna od čekanja i razmišljanja o problemu koji ih je morio uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. Čak dvije trećine zemlje smatralo je kako to nije dobra ideja, a švedski je trener Janne Andersson ionako ponavljao kako o toj ideji uopće ni ne razmišlja. 

Konačno su bez strpljenja ostali igrači, suigrači tog nogometaša kojeg se čekalo. Taj dugoočekivani poziv uputio mu je Lars Richt, njihov glavni menadžer. Nazvao je Zlatana Ibrahimovića koji trenutačno živi i igra u Los Angelesu, 24. travnja.  

Richt nije imao namjeru moliti ili uvjeravati Ibrahimovića kojeg je smatrao svojim bliskim prijateljem. 

"Razgovarao sam sa Zlatanom. Rekao mi je kako nije promijenio svoje mišljenje oko igranja za reprezentaciju. I dalje stoji njegov odgovor ne", rekao je Richt. 

Čini se kako je gotovo sramotno raspravljati o pitanju njegovog igranja za reprezentaciju nakon što se Švedska, po prvi put nakon 24 godine, plasirala u četvrtfinale prvenstva. On je svoju mirovinu najavio nakon Europskog prvenstva 2016. godine. Nije odigrao ni jednu minutu u švedskom veličanstvenom pohodu na prvenstvo, ni kad su izbacili Nizozemsku iz kvalifikacija, ni Italiju u dodatnim kvalifikacijama. Pobjednički niz nastavili su i dalje, pa su pobijedili Njemačku u grupnoj fazi te Švicarsku u osmini finala udarcem Emila Forsberga.

Fokusirati se na Ibrahimovića, igrača kojeg na prvenstvu nema, čini se gotovo neprimjereno prema onima koji sada nastupaju, i čekaju utakmicu sa Engleskom u četvrtfinalu. I oni koji su reprezentaciju odveli puno dalje nego su to i sami mogli zamisliti. No to je točno ono što bi Ibrahimović želio - i dalje biti dominantna figura, čak i kad nije prisutan. On je sam u talk showu Jimmy Kimmela najavio kako će biti u Rusiji ovog ljeta, no nije precizirao u kojem svojstvu. 

Rekao je Ibrahimović tijekom ožujka kako "vrata nisu zatvorena za ništa", taman u trenutku dok je Andersson finalizirao svoj popis sportaša koji će nastupati na ovom prvenstvu. To samo potvrđuje sliku koju je on sam o sebi kreirao u proteklih desetak godina. Od njegove bombastične autobiografije do njegovog ponašanja i vjerovanja kako je pravi lav. 

Zapravo je riječ o jako dobrom brendiranju. Njegovo samopouzdanje i šepurenje, učinilo ga je pomalo podijeljenom figurom. Neki nisu smatrali da je sav taj 'hype' oko njega opravdan, dok su drugi priznali njegove kvalitete ali žalili zbog stila. Tijekom samo nekoliko godina sve je on to iskoristio. Ispunjavao je tu sliku, i dodatno ju poticao, piše The New York Times. 

Od pažljivog hvalisanja, apsurdnih aforizama, umjetničkih djela u kojima je prikazan kao anđeo, do toga da je sam o sebi pisao kao o Bogu i to ovog tjedna na Twitteru. Postala je to njegova oznaka, ono što ga prodaje. Koliko ono što prodaje odgovara osobi koja je ispod toga svega, nije lako reći. jedino je važno da je on dobra roba koja se prodaje. A kako bi se nastavio prodavati mora i dalje biti u centru pozornosti. Unatoč njegovoj izjavi tijekom grupne faze kako osjeća da bi mogao i dalje igrati "bolje" od švedske ekipe koju je ostavio.

zlaaatan.com Je li Zlatan Ibrahimović upravo postao 'Bog interneta'?

Šteta je da se reprezentacija koja je toliko postigla gleda kroz prizmu igrača koji nije postigao ni jedan gol u nastupima na svjetskim prvenstvima. Nažalost ova reprezentacija nije mogla bit izgrađena dok ju on nije napustio, jer to nije tim koji bi mogao funkcionirati s njim. Ali je to i reprezentacija koju su oblikovale okolnosti njegovog prisustva a zatim i njegovog odsustva. 

Riječ koja je posebno prisutna među njima je "kolektiv". On dolazi direktno od trenera Anderssona, no podsjeća i na ono što Švedska prije nije bila, u vrijeme kada je zapravo bila kult individualca. Oni koji su promatrali tim tijekom nastupa na Europskom 2016. godine primijetili su kako ovaj najbolji igrač koji je nastao u Švedskoj, umjesto da je bio inspiracija svom timu, zapravo ih je onemogućavao. Nestajali su u potrebi da budu ono što je on od njih očekivao. 

Ideja koju je Andersson od kad njega nema ugradio u svoju momčad je potpuno suprotna. Ova Švedska je anti Zlatan tim koji je snažan jer je, u teoriji, slabiji. Slobodni su da budu ono što jesu, koliko god možda bili limitirani, umjesto da stalno pokušavaju biti nešto što se od njih očekuje. Sve im je to omogućilo da konačno dišu. 

I oni su to objeručke prihvatili. Uživaju u ovoj mogućnosti i u opuštenoj atmosferi koja je pratila i njihove pripreme. Mali primjer toga je i prisjećanje na nekadašnju nervozu razgovora s medijima koju im je upravo Ibrahimović usadio, dok sada s njima ležerno razgovaraju. Straha više nema, kao ni potrebe da ga se 'velikog lava' održava sretnim. 

Došlo je to u najboljem trenutku, tijekom prvenstva koje se dosada pokazalo kao pravim momčadskim turnirom, a ne pojedinaca. Pokušaj Argentine da izvuče najviše od Lionela Messija nije uspio, što je bi slučaj i kod Portugala i Ronalda. Primjera ima još od Mohamed Salahovog Egipta, Poljske i Roberta Lewandowskog te Srbije sa Sergejem Milinkovićem-Savićem koje su sve eliminirali timovi s manje zvijezda ali s većim ujedinjenim i jedinstvenim ciljem. 

Švedska najbolje odgovara tom opisu. Anderssonov tim najbolje je opisan kroz 33-godišnjeg Granqvista, Ibrahimovićevog nasljednika na mjestu kapetana. Kažu kako ima 'staromodne' karakteristike, krut i prosijedi izgled, ali je jako srčan i ne pretenciozan. 

On je tipični primjer anti - Zlatana koji je postao pravi heroj u Švedskoj. Njegov nadimak Granen znači božićno drvce. I upravo sada na početku ljeta mnogo je takvih (većinom plastičnih) drvaca u njegovu čast postavljeno na nekoliko mjesta. No ne možemo reći kako Švedska nije puno dobila od Ibrahimovića, od onoga igrača kakav je bio više od deset godina, među najboljima na planeti. 

No čini se kako je to cijena koju su bez problema željeli i mogli platiti. Švedska se ponovno pita i očekuje daljnji plasman, i žele vidjeti mogu li otići još i dalje bez igrača koji još uvijek dominira. Čak i sada kada je jako daleko od Rusije.