Sve što danas znamo o seksu otkrili su njih dvoje
William Masters i Virginia Johnson bili su prvi istraživači koji su 'znanost doveli u krevet'. Prije njihovih eksperimenata, koje su provodili njihovi prethodnici tijekom 50-ih, seks se nikad doista nije istraživao s medicinskog stanovišta. Tijekom studija anatomije, Masters je shvatio da iako su rađene studije o reproduktivnim navikama zečeva i majmuna, nikad nije napravljena takva studija o ljudskim navikama. Ovo istraživanje priskrbilo mu je i Nobelovu nagradu.
Par je postao predmet vlastitog istraživanja nakon što je Masters, nimalo romantično, predložio Johnson da počnu istraživanje na vlastitom primjeru. Angažman im je omogućio da proučavaju "površinsku vazokonzistentnu reakciju kože na seksualno uzbuđenje".
Nastavili su istraživanje tijekom 60-ih godina iako je Masters već bio oženjen. Tek kad je Johnson započela vezu s jednim od svojih ispitanika, Masters se odlučio razvesti od supruge i zaprositi svoju suradnicu.
Daleko od bilo kakvih uobičajenih ljubomornih ispada, Masters je to učinio iz sasvim praktičnih razloga. Shvatio je da je brak sa Johnson najsigurniji način da nastave svoje istraživanje barem dok ne dobiju Nobelovu nagradu, a bez da se opterećuje činjenicom da je prevario vlastitu suprugu s kolegicom s posla.
Iako bi netko mogao pomisliti da je par znanstvenika bio u konstantnoj strastvenoj seksualnoj vezi, Masters je jednom priznao da su njihova klinička istraživanja zapravo bila 'daleko od strastvenog seksa'.
"Dapače, najmanje su bila seksi", rekao je znanstvenik.
Njihova publikacija iz 1966. godine "Ljudski seksualni odgovor" postala je nacionalna senzacija i priskrbila im je mnoštvo štovatelja, William Masters i Virginia Johnson ušli su u povijest. U trenutku kad su ga provodili, njihovo je istraživanje bilo šokantno. Knjiga je pak, pisana dosadnim kliničkim jezikom, a otvorena rasprava o seksu, naročito ženskom, kojim se nikad nitko prije nije bavio, plijenila je pažnju javnosti.
Godinama kasnije, njihova publikacija iz 1979. "Homoseksualnost u perspektivi" izazvala je još više kontroverze, ali su reakcije ovaj put bile sasvim loše. U njemu je Masters tvrdio da je homoseksualnost izbor koji bi se mogao izliječiti "tretmanom konverzije". Iako se Johnson u početku nije slagala sa svojim partnerom o toj temi, on je ignorirao njezine primjedbe i objavio rad.
Ideju "liječenja" homoseksualnosti znanstvenici danas apsolutno osuđuju, a tvrdnje dvoje znanstvenika o ovoj temi izazvale su sumnje u ostatak njihovog istraživanja.
William Masters i Virginia Johnson razveli su se 1992. nakon 21 godine braka. Iako se Masters ponovno oženio, njegovo ime i dalje se povezuje s njegovom bivšom suradnicom u istraživanjima.