Već tisuću i petsto godina veliki muškarci pokušavaju jedan drugoga izgurati iz malog kruga ucrtanog u pijesku i čitav Japan je lud za njima. Kako piše Business Insider, sumo hrvanje je sport koji je odavno ušao u popularnu kulturu čitavog svijeta, iako je endemičan u Japanu. Usprkos popularnosti, sport je i dalje svojevrstan misterij zato što Međunarodna sumo federacija, krovna svjetska organizacija sumo hrvača, svim silama čuva privatnost sportaša.

Tijekom Nagoya Grand Sumo Tournamenta, nedavno održanog prestižnog natjecanja u Nagoyi, fotograf Issei Kato dobio je dopuštenje za dokumentiranje dnevnog života unutar Tomozuna škole, privremeno smještene u jednom budističkom hramu. Svaki hrvač prolazi intenzivnu obuku i moraju jesti oko 8.000 kalorija dnevno dok se pripremaju za borbe.

Mongoli dominiraju sportom koji je već 1.500 godina japanska tradicija Tomozuna Oyakata, poznat i pod nadimkom Kyokutenho, prvi je mongolski hrvač kojem je pripala čast vođenja jedne hrvačke škole.

"Jezik je bio veliki izvor stresa. Nisam mogao razumjeti što mi govore kad bi me kritizirali, a ni kad bi me hvalili", ispričao je on u razgovoru za Reuters.

Hrvači nose naziv "rikishi", a u prestižnoj školi Tomozuna provode po tri sata svakog jutra vježbajući razne metode držanja protivnika. 

Pobjeda u borbi se postiže izguravanjem protivnika iz ringa ili ako jedan od hrvača padne. Zbog toga nije čudno da borbe povremeno traju samo po nekoliko sekundi. 

Hrvači dnevno jedu po 8.000 kalorija podijeljenih u dva obroka.

Ručak pripremaju mlađi hrvači, a često je riječ o prženim sardinama, svinjskim nogicama, riži i popularnom "chanko nabe". Riječ je o mješavini svega i svačega, ali bitno je da ima jako puno proteina i povrća. Često se koristi piletina ili pržene ribe.

Za Nagoya Grand Sumo Tournament, škola Tomozuna smjestila se u obližnjem budističkom hramu gdje imaju dovoljno mjesta za spavanje, objedovanje i zahtjevne treninge.

Stranci imaju kompleksan odnos prema Japanu zato što se moraju potpuno asimilirati u japansku kulturu. Moraju se čak i odreći svog državljanstva. Tomozuna Oyakata oženjen je Japankom i odrekao se mongolskog državljanstva kako bi postao punopravni sumo hrvač. 

"Nosimo kimona i sandale, živimo prema japanskim pravilima. Pravilima suma. Slučajnost je da smo rođeni drugih nacionalnosti", kaže on. Tomozuna predvodi jednu od najprestižnijih škola u Japanu osnovanu davne 1941. godine.

Brojni hrvači imaju vjerne obožavatelje, a neki im povremeno donose i hranu.

S obožavateljima komuniciraju preko društvenih mreža, kao i svaki drugi popularni sportaši. 

Sumo hrvači moraju održavati svoju pozamašnu tjelesnu masu što za sobom povlači velike probleme s disanjem tijekom spavanja koje može biti i smrtonosno. Zbog toga često koriste i maske za disanje tijekom spavanja.