Časne sestre Federica i Isabel svoje su prave osjećaje jedna prema drugoj spoznale na misiji u državi u zapadnoj Africi, u Gvineji Bisao 2012. godine. Dolazile su iz istog reda u blizini Turina u sjevernoj Italiji, a to im je bio prvi put da su bile izvan samostanskog života. Federica se ne može sjetiti kako je točno došlo do toga, da li je to bio pogled ili neki slučajno dodir, no sestre su se poljubile. U trenutku povratka u Italiju odbacile su celibat a 2016. godine vjenčale su se, što je bio jedan od prvih istospolnih brakova u zemlji. 

Nekoć sestra Federica kaže kako je romansa između žena unutar crkve puno uobičajenija nego što mnogi misle. I nije to samo riječ o istom spolu, časne se zaljubljuju u svećenike ili druge klerike. 

"Svi smo prihvatili zavjet čistoće, celibat, no nama upravlja i naša ljudska priroda. Seks je i kod žena prirodna potreba", rekla je. 

Papa Franjo je ranije ove godine priznao da je zlostavljanje časnih sestara od strane svećenika puno veći problem nego što je crkva ranije mislila. Neke su sestre, kako je rekao, godinama bile seksualne ropkinje i prolazile nezamislivo zlostavljanje, piše Daily Beast. 

Konačno priznao Papa: Silovali su časne, morale su na pobačaje

U veljači je vatikanski magazin Women Church World objavio niz priča o časnim sestrama koje su bile prisiljene na pobačaj, i prisiljene u nekim slučajevima odgajati svoju djecu u samostanima i pretvarati se da su siročad. Cijelo uredništvo magazina nekoliko tjedana nakon što je izdanje objavljeno zbog ambivalentnog stava muškaraca u crkvi napustilo je magazin. 

Pitanje seksa u religioznim ustanovama nije uvijek pitanje žrtve i problema, no sigurno je da ja riječ o kompleksnom problemu. 

Celibat je jedna od najvažnijih žrtvi koju svećenik ili časna sestra mogu dati za crkvu. Časne sestre se smatraju oženjenima s Kristom, i onima koje su svoj život posvetile Bogu. No mnogi se cijeli život bore sa izazovom kako bi održali svoje zavjete i svoju vjeru. 

Djevica Marija nije lak uzor kojeg bi trebalo slijediti, a seks je nešto što se inače i potiče, naravno ako je riječ o seksu unutar braka i onom koji je namijenjen reprodukciji i produženju vrste. Homoseksualnost je tabu u katoličkom životu, barem u teoriji i po onome službenom stavu, iako je u mnogočemu teorija drugačija od praske. Papa Franjo napravio je skromne pomake po tom pitanju, priznaje postojanje gay lobija u crkvi, no nikada nije razgovarao o "sestrinskoj ljubavi". 

Sestra Federica kaže kako su godinama prisutne glasine o vibratorima u samostanima, no časne se kao i svećenici, bore sa svojim celibatom po kojem je i masturbacija grijeh. I to ne samo unutar zajednice, već i kod civila jer smatraju da je grijeh prolijevanje te sperme koja život znači. 

A ženama je ta vrsta zabave zabranjena zbog pravila po kojem crkva vjeruje da je samozadovoljavanje neka vrsta potencijalnog "preljuba srca" posebno ako žena fantazira dok se dira. Sestra Federica vjeruje da se časne sestre doživljava "imunima od tih demonskih seksualnih želja". 

svećenikova djeca Apel Crkvi: "Pobrinite se za vanbračnu djecu svećenika!"

Oko 10 posto žena koje se zavjetuju Bogu nisu djevice kada se priključe crkvi, po podacima istraživanja objavljenih u Journal of Marital Sex. O tom postotku riječ je i u slučaju muškaraca. Djevičanstvo nije uvjet ulaska u crkvu, iako je celibat uvjet ostanka u njoj. 

Sestra Patricia nije bila djevica kada se crkvi priključila u svojim ranim 20-ima. Samostan je napustila nakon dva desetljeća jer joj je bilo preteško odoljeti svećeniku. Kaže da ju nije na ništa prisiljavao, već je ona krenula za njim. Tvrdi kako je on flertovao s njom i  navodio ju, no naposljetku nije odlučio ući u taj odnos. 

Tjeskoba ju je razdirala i zato joj je bilo nemoguće nastaviti sa svojim pozivom, napustila je samostan, upoznala bivšeg svećenika koji se također borio sa celibatom. Ubrzo su se vjenčali i sada imaju troje djece. 

"Postoji mnogo slučajeva u kojima se svećenici služe zastrašivanjem, nametanjem osjećaja krivnje ili drugim kako bi mlade časne uvukli u odnose. No isto tako postoje i časne sestre koje ne mogu odoljeti tim željama", rekla je. 

Ovim se pitanjem bavilo niz povjesničara tijekom desetljeća. Među njima je i povjesničarka Judith Brown koja je u 80-im napisala knjigu Immodest Acts: The Life of a Lesbian Nun in Renaissance Italy. Njezino istraživanje temeljilo se na životu talijanske časne sestre Mother Superior Benedetta Carlini, rođenoj 1590. godine koja je optužena za herezu zbog svoje veze sa mladom časnom sestrom nakon što su njezina religiozna ukazanja postala erotična. 

Ova će priča završiti  i na filmskom ekranu, u filmu Paula Verhoevena Benedetta, koji bi trebao izaći 2020. godine. Brown je dok je radila istraživanje bila "osupnuta onim što je čitala i što je nalazila, tim prekoračenjem granica". 

"Bilo je svega posvuda, granice su se srušile u toj ulozi časnih sestara, ali i ulozi žena", rekla je. 

Svakodnevna mučenja Ispovijest časne: "Morale smo se bičevati svaku noć..."

Po studiji koju su proveli Margaret Halstead i Lauro Halstead A Sexual Intimacy Survey of Former Nuns and Priests, koja je prvi put istražena 1978. godine, a podacima obnovljena 2018. godine, polovica ispitanih časnih sestara zna za neku seksualnu aktivnost koja se odvija u njihovim samostanima. 44 posto znaju za seks među sestrama, a 54 posto njih znaju za seks između časnih sestara i svećenika. Nešto više od trećine kaže kako su se časne koje su znali družile i sa laicima, uključujući i oženjenim muškarcima u zajednici. 

Giovanni Ricci kaže kako je vezu sa časnom započeo dok je bila učiteljica matematike u katoličkoj školi u predgrađu Rima. On i sestra su bili u ranim dvadesetima. Počelo je to kao nedužni flert , no ubrzo je postalo seksualno. Kaže kako se bojala da ne ostane trudna, no nije htjela prekršiti katoličku zabranu upotrebe kontracepcijskih sredstava. 

"Bila je to teška veza, u najmanju ruku. Bila je poput obične Talijanke puna života i ljubavi, no ipak je puno više na kraju bila odana crkvi. Bilo mi ju je žao. Nije mi se činilo poštenim da je morala birati između vjernosti i seksualnog zadovoljstva", rekao je. Naposljetku je njegova ljubavnica otišla u drugi kraj Italije i izgubili su kontakt. 

Priča sestara Federice i Isabel, bivših časnih sestara, ipak ima sretan kraj. Nastavile su sa misionarskim radom i planiraju imati djecu, uz posvojenje ili umjetnu oplodnju. Više se ne bore sa celibatom, i nikome ne moraju dokazivati svoju vjeru dok podižu obitelj.