Kad je bio dječak, Vincent Doyle je većinu vikenda provodio s nekim svećenikom kojeg je smatrao svojim kumom.
Svakog petka navečer zajedno bi gledali MacGyvera i Vincenta u sobi koju je svećenik, kojeg su svi zvali JJ, čuvao za njega. I svako jutro prije škole, on bi nazvao Vincenta da mu poželi sve najbolje.
Mnogo godina kasnije Doyle, koji je danas psihoterapeut sa sjedištem u Galwayu, sjedio je jednom u kuhinji s majkom, čitajući pjesme koje je pokojni svećenik napisao. Postavio joj je pitanje na koje je već unaprijed znao odgovor:
- Pitao sam ju - on je moj otac, zar ne? I vidio sam kako joj je iz oka skliznula suza, prisjeća se Doyle.
Posljedice za svećenike
Katolički svećenici krše zavjete celibata i to se događa već desetljećima, ako ne i stoljećima. Unatoč svemu, Vatikan baš nikad nije javno postavio pitanje kolika je odgovornost Crkve da pruži emocionalnu i financijsku potporu toj djeci i njihovim majkama. Barem ne do sada.
Povjerenstvo koje je stvorio papa Franjo kako bi se borio protiv seksualnog zlostavljanja u crkvi otvorio je put prema rješavanju problema kako bi biskupije trebale ubuduće postupati po pitanju djece svećenika.
Papinsko Povjerenstvo za zaštitu maloljetnika kritiziralo se zbog činjenice da premalo rade na zaštiti djece od seksualnog zlostavljanja u crkvi. Zato su postavili i pitanje statusa djece svećenika nakon što su ove godine irski biskupi objavili smjernice koje su postale globalni primjer.
Kažu da dobrobit djeteta mora biti na prvom mjestu i da se svećenik koji prekrši celibat, mora suočiti sa osobnim, pravnim, moralnim i financijskim odgovornostima.
Djelomično su za ovakvu odluku zaslužni i ljudi poput Doyla koji su pokrenuli organizaciju za pomoć djeci svećenika. Pomažu im da se suoče sa teškim okolnostima odrastanja i da o tome počnu javno govoriti kao nikad prije.
To je, kaže John Allen, vatikanski novinar, "Franjin efekt".
- Papa Franjo je potaknuo duh otvorene rasprave, razobličavanje grijeha crkve i to je jedna od posljedica, kaže Allen.
Izopćeni iz društva
- Nekoć bi biskupi, koji bi saznali a je neki svećenik postao otac, najviše brinuli zbog kršenja celibata. Pozvali bi svećenika i tražili ga da više nema kontakata s majkom kako ne bi ponovno došao u 'kušnju'. Tražili bi od takvog svećenika da se financijski brine o djetetu, ali da s njim ne održava nikakve kontakte.
Doyle ima lijepe uspomene na svog oca, čije je prezime i uzeo. Nije želio govoriti o odnosu svojih roditelja iz poštovanja prema privatnosti svoje majke, a jedino što je rekao o tom odnosu bilo je:
-Voljeli su se. On je učinio sve što je mogao za mene u datim okolnostima. Volio sam ga kao što svaki sin voli svog oca, a jedini problem je bio što to nisam smio nikome reći, kaže Doyle.
Kad je bio dijete, kaže, majci nije bilo nimalo lako jer nije imala nikakvu podršku ni od koga:
- Okolina vas lako uvjereni da ste vi jedini takav slučaj na svijetu.
Potaknut ohrabrujućim signalima iz Vatikana, Doyle želi da se Papa osobno suoči s tim pitanjem.
- Kad se dijete prisili da cijeli život živi s takvom tajnom, to je oblik zlostavljanja koji se mora riješiti. Veliki problem s djecom svećenika jest da ona tehnički ne postoje, i dok netko ne kaže drugačije, to je psihološka bitka za koju su nespremni, a moraju se s njom suočiti, kaže Doyle.
Kad je čuo za Doylea i njegovu organizaciju 'Coping International', javio se i 72-godišnji John Anderson, pa je i on prvi put ispričao svoju priču.
Anderson kaže da je imao 18 godina kada je doznao da je njegov otac francuski svećenik. Nikad ga nije poznavao i njegov rodni list potvrđuje da je njegov otac nepoznat. A to nije trebalo biti tako.
Kad je Andersonova majka bila trudna, kaže, plan je bio da će ona otići u samostan, a da će njega usvojiti majčin liječnik.
'Zlatni rudar'
Umjesto toga, njegova majka ga je zadržala, pa su dobili 10 funti za put u Australiju kad je Anderson navršio tri godine. Dobili su od njegovog oca i pismo preporuke u kojem je pisalo da s 'zaslužni građani', kako bi bili bolje tretirani.
Kao odrasla osoba, Anderson je podvrgnut dugogodišnjoj psihoterapiji zbog raznih psihičkih poteškoća, a sve zbog djetinjstva provedenog u neimaštini i s majkom koja ga nije mogla izdržavati.
Anderson kaže da nije mogao biti ni dobar otac svojim trima kćerima jer je bio previše nesiguran i ni u koga nije imao povjerenja.
- Pretvorio sam se u led, kaže Anderson koji je postao umjetnik, što mu je bio pravi izazov jer nikako nije mogao dokučiti svoje emocije.
- Imao sam užasno djetinjstvo. Nekad sam se molio Bogu da mi pošalje prijatelja, kaže on. Nakon što je saznao tko mu je otac, napisao je pismo svećenikom redu ne bi li saznao nešto više o njemu, a oni su ga prozvali 'zlatnim rudarom'.
- Moja majka je otišla u grob sa svim tim tajnama. To je bio pravi Sizifov život. Sve to izaziva previše ljudske patnje. Isus sigurno to ne želi. I zato bih volio da se o svemu otvoreno progovori, rekao je Anderson za The Guardian.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Osobno sam znala jedno takvo dijete, i cijelo mjesto, to je bila javna tajna, svi su znali i nikom ništa, popa premjestili u drugo mjesto, umro s preko devedeset godina, kad je umro, župnik je navjestio, da je sahrana, ako ... prikaži još! netko želi ići, iako je otada prošlo četrdesetak godina.
Katolička crkva je najveće zlo na kugli zemaljskoj.Svatko sa imalo zdravog razuma i osnovnoškolskog obrazovanja bi trebao izaći iz te ustanove koja je već odavno izgubila viziju Krista i njegove rijeci.Krist nikada nije nazvao celibat, pa cak ni apostol Pavao ... prikaži još! koji nije imao temu,za razliku od Petra koji je bio oženjen (Isus je izliječio njegovu punicu).U poslanici Timoteju cak se naređuje vođama crkvi da moraju biti oženjeni.
Papa Franja predstavlja sve ono sto crkva nije... bojim se da ce uskoro umreti "prirodnom" smrcu...