Da je to bilo u nekim drugim okolnostima, još bi se i stigao diviti jedinstvenoj panorami Moskve. Letio je unajmljenom Cessnom 172, srce mu je tuklo kao bubanj i kad je konačno na visini od 100 metara doletio iznad Crvenog trga, zaobišao je Katedralu Vasilija blaženog i sigurno sletio. Moskovljani su se stali okupljati oko njega, pozdravljati ga. Netko ga je pitao i odakle je. A on je rekao: "Njemačka." Isprva su mislili da govori o Istočnoj Njemačkoj. Kad ono...

Bio je to Mathias Rust iz Savezne Republike Njemačke, čovjek koji je 1987., prije tri desetljeća, imao samo 18 godina i praktično nikakvih 50 sati letačkog iskustva iza sebe. Balavac, praktično. A opet, on je bio taj koji je iz okolice Hamburga u toj krhkoj letjelici otputovao prvo do Farskih otoka, potom produžio do Keflavika na Islandu, zatim se vratio do Bergena u Norveškoj, nastavio do Helsinkija, odakle se zaputio do svog cilja – Moskve.

Sovjetska utvrda Zabranjeni grad Crvene armije - jeziva baza puna smeća

On je bio mladić s misijom, da u doba otapanja Hladnog rata pošalje upečatljivu poruku o približavanju zapada i istoka Europe. Dva sata je čekao na Crvenom trgu prije nego što se netko sjetio da ga uhiti. Zbog tog dečka stradali su čelni ljudi sovjetskog vojnog vrha; ministar obrane, zapovjednik sovjetskog zrakoplovstva i mnogi drugi. Bilo je to besprimjerno prodiranje kroz zračni obrambeni sustav SSSR-a i još je dobro i prošao kad su ga u rujnu iste godine "zbog huliganizma" osudili na četiri godine radnog logora.

Naravno da su se za nekoliko mjeseci Mihail Gorbačov i Ronald Reagan dogovorili da ga SSSR vrati Njemačkoj kao čin dobre volje. Uostalom, Gorbačov mu je intimno bio neopisivo zahvalan, dao mu je odličnu izliku da sruši kompletan vojni vrh koji se protivio njegovim reformama. Perestrojka i Glasnost su jurnule punim jedrima. Naknadno se ispostavilo da je uzbuna zbog Rusta nastala već u Finskoj, nakon što je nestao s radara.

Zbog toga su ga nagradili kaznom od današnjih 77.500 eura, na osnovi troškova potrage za njim. Pokazalo se i to da su ga Sovjeti primijetili. Samo što, prvo, tri divizije s protuzračnim projektilima nisu dobile dopuštenje oboriti ga, a dopuštenje potom nisu dobili niti piloti dva lovca presretača. Neko vrijeme po povratku u Njemačku Rusta je demokratski svijet slavio kao heroja. A onda i zaboravio. Svi osim onih koji su imali s njime problema.

I diktator i cool Nijemci poludjeli za Titom: Bio je kulerski vođa partizana

Kakvih godinu dana nakon svog pothvata, Rust je trebao odslužiti vojni rok. Prijavio se u civilnu službu u bolnicu u skladu sa svojim uvjerenjima. Da bi se 1989. proširila vijest da je nevjerojatni dečko nožem izbo svoju kolegicu na poslu u bolnici. Djevojka je jedva preživjela, a Rust je priznao da je razlog bio taj što je odbila njegove ljubavne prijedloge. Njemačko pravosuđe očito niti u to doba nije padalo na fore poput "zasluga iz prošlosti" i osudilo ga je za pokušaj ubojstva na dvije i pol godine zatvora.

Odslužio je 15 mjeseci i potom pušten na slobodu. Sebe iz tog doba za njemačke je medije kasnije je opisao kao "pomalo čudaka". Na što je točno mislio ostalo je nejasno. Prešao je hinduizam, hodao je s djevojkom bogatog indijskog trgovca čajem, s njom se i zaručio. Stvari zbog kojih bi se čovjek mogao začuditi nastupile su tek nakon te životne epizode. Prvo je 2001. osuđen na globu od 10.000 njemačkih maraka jer je u trgovini ukrao džemper.

Fin, od kašmira. Četiri godine poslije opet se našao na sudu. Sad su ga, naime, osudili zbog prevare, te je morao platiti još 1500 eura kazne. Još četiri godine poslije, 2009., sad već u dobi od 41, u intervjuu za Der Spiegel sebe je opisao kao "profesionalnog igrača pokera". 2012. je, pak, za Guardian izjavio da se onomad, 1987., ponio neodgovorno, a kad su ga pitali čime se bavi, rekao je da je trenutno analitičar za investicijsku banku u Zürichu.

Gubitak projektila Amerikanci ne znaju gdje im je nestalo više od 1000 atomskih bombi

Čovjek koji je kao mladić ispisao jednu od čudesnijih epizoda povijesti rušenja željezne zavjese u 80-ima, očito je vrlo brzo usput pogubio svoje ideale. Tijekom godina svako toliko ga se netko prisjeti za nešto ga i priupitati, a njegova možda i posljednja javna izjava svrstala ga je indirektno u krug euroskeptika.