Rđavi ključevi zveckaju dok Jurgen Naumann traži onog pravog. Četrdesetak ključeva drži u rukama. On je posljednji čuvar bivšeg sjedišta Crvene armije u Njemačkoj. On ima pristup svim zgradama nekad zabranjenog kompleksa, a čak dva desetljeća nakon odlaska posljednjih ruskih vojnika i dalje je to ograničeno područje.
"S vremenom upoznate sve ključeve", priča Naumann za Guardian. Novinara uvodi u ogromnu prostoriju gdje s jedne strane ponosno stoji slika sovjetske Moskve. Na drugom zidu diči se jednako sovjetski Alexanderplatz u istočnom Berlinu. Dva su to svijeta i dvije panorame koje danas više ne postoje.
Kompleks, nekad poznat kao Mala Moskva ili Zabranjeni grad, nekad je bio dom za 75.000 Sovjeta; muškaraca, žena i djece i nalazio se četrdesetak kilometara udaljen od Berlina. U Wunsdorfu su vojnicima i njihovim obiteljima bile dostupne trgovine, škole, čak i bazen za plivanje.
Kraj osamdesetih i početak devedesetih promijenio je Njemačku iz temelja. Dvije države su se ujedinile, Berlinski zid je pao, Sovjetski savez se raspao i bilo je samo pitanje vremena kad će ruski vojnici biti pozvani natrag u Rusiju. Ipak, onog dana kada je naredba konačno i došla, vojnici su ostali šokirani. "Bila je to prava ludnica", prisjeća se Naumann koji je u to vrijeme prikupljao depozite od lokalnih poslovnih ljudi.
Čitavom kaosu pomogla je zbunjenost i nesigurnost koja je zavladala. Vojnici nisu imali pojma kamo idu i hoće li ih na kraju puta čekati smještaj. Neki su skupili novac i kupili autobuse da bi obitelj imala barem privremeno sklonište, a piloti helikoptera su izvukli sjedala i pokrov unutrašnjosti iz istih razloga.
Nakon posljednje vojne parade i nakon što je i posljednji vojnik napustio Wunsdorf, ostao je ogromni kompleks krcat smećem. Deseci tisuća komada municije i granata, tone kemikalija, otpadnog ulja i baterija. Dućani su ostavili robu na policama, neke obitelji su u takvoj žurbi napustili svoje domove da su čak i kućne ljubimce ostavili na ulici.
Slične scene odigravale su se diljem istoka Njemačke. 380.000 vojnika i gotovo 200.000 civila raspoređenih na više od 1.000 lokacija boravilo je u Njemačkoj u trenutku raspada Sovjetskog saveza početkom 1991. godine. Samo u blizini Wunsdorfa ostali su napušteni aerodromi kod Rangsdorfa, Oranienburga i Schonwalda. Deseci vojnih baza su također napušteni i zjape napušteni. Većini je i dalje zabranjen pristup, a lokalne vlasti jednostavno imaju veće brige. Raspad Sovjetskog saveza uništio je ekonomiju istočne Njemačke i sada vlasti više brinu napuštene tvornice nego napuštene vojne baze.
Wunsdorf je bio baza i nacističkim vojnicima tijekom Drugog svjetskog rata, a čini se da su Sovjeti ostali impresionirani njemačkom gradnjom zato što su se praktički odmah uselili u napuštene nacističke zgrade. Ogroman priljev vojnika Crvene armije jako puno je značio za lokalno stanovništvo, iako je čak i njima pristup bio službeno zabranjen. "Moglo se i ilegalno ući", prisjeća se Naumann kako je lako bilo podmititi čuvare da puste domaće na bazu. Čak i ako bi uhvatili lokalno stanovništvo na bazi, kazne nisu bile pretjerano stroge. "Zadržali bi vas 24 sata i morali ste guliti krumpir", priča Naumann.
Jednom kad su Sovjeti prepustili upravljanje kompleksom saveznim njemačkim vlastima, zgrade su počele propadati zbog nemara. Sada je samo Naumann ostao da se brine za više od 200 hektara kompleksa. Tek rijetki posjetitelji odvaže se ući u napuštene zgrade. "Ponekad dođu investitori kako bi razgledali zgrade i ja ih provedem. Ponekad stvarno zna biti prazno, ali ponekad ima toliko posla da ne znate otkud biste počeli", kaže on.
Ponekad mu dođu i vojnici koji su tamo boravili prije raspada Sovjetskog saveza. "Ruski vojnici mi pričaju da često barem jednom u životu se vrate na bojište gdje su ratovali. Mnogi odu u Afganistan kako bi se prisjetili gdje su se borili. Došao mi je jedan ruski vojnik, gromada od čovjeka, i rasplakao se kad je vidio zgrade", završava svoju priču Naumann.
Dali su to samo podrumske prostorije u smeću? Pa iako! Što malo ne počiste i otvore za posjete. Sigurno bi bilo zanimljivo a i dobili bi nešto od ulaznica. Zar ne?