Donalda Trumpa nitko nije ozbiljno shvatio kad je u ožujku 2015., godinu prije nego što je počeo svoju kampanju za republikanskog kandidata za predsjednika, objavio svoje planove.

Satirički mjesečni magazin Spy u svojem prvom broju iz 1986. naveo ga je kao jednog od 10 najsramotnijih Njujorčana.

Godinu poslije isti magazin ga je na svojoj “listi 100 najiritantnijih, najuznemiravajućih i najužasnijih osoba, mjesta i stvari” počastio umalo šampionskim trećim mjestom. 

Skandaliziranje javnosti već tada je bio Trumpov životni stil i, normalno, kad je počela kampanja među republikancima, kladionice su Jebu Bushu davale šanse 1:4 da postane kandidat za predsjednika, a Trumpu 1:150. 

No Trump je vrlo desnoj političkoj publici uporno podgrijavao maštu obećanjima o “opet velikoj Americi”, hvalio se Putinovim komplimentima, pozivao glasače da govore što misle, bez straha da će ih prozvati “islamofobima, homofobima i kojekakvim drugim –fobima”, pričao da SAD nije bogata nego prezadužena zemlja, pozivao da ilegalne imigrante izbace iz zemlje...

Na tome mjestu Trump se pokazao krajnje licemjernim jer mu je sigurno bilo poznato, kao što su otkrili i novinari Washington Posta koji su složili knjigu “Trump revealed”, da se i njegova obitelj iz Njemačke također ilegalno doselila. 

Njegov djed Friedrich rodio se 1869. u Kallstadtu u Falačkom Porajnju u Njemačkoj, u vinorodnoj općini koja nije imala ni 1000 stanovnika. 

Bilo mu je osam godina kad mu je umro otac, bio je previše nježan da bi rintao u obiteljskim vinogradima i zato je u dobi od 22 godine otplovio u Njemačku. 

No prethodno nije odslužio obavezni vojni rok i samo zato što SAD takve stvari nije mogao provjeravati, Friedrich Trump je postao Amerikanac, a njegov unuk je danas kandidat za predsjednika SAD-a.

Onaj dio kako mu se djed obogatio Donaldu Trumpu je vjerojatno ipak manje neugodna tema za razgovor.

Friedrich je, naime, zgrnuo bogatstvo na prenoćištima, u pravilu s uslugom prostitutki po sobama, na potezu od Seattlea dalje na sjever, a njegov sin Fred obiteljski je imetak nastavio rapidno obogaćivati gradnjom kuća.

Bio je to pošten biznis u kojem je Donaldov otac bio čudo od klinca jer projektirati je počeo već sa 17 godina. 

A pritom mu ugled nije pretrpio nikakav poseban udarac, niti kad su ga policajci na Dan sjećanja 1927. priveli u postaju teško isprebijanog nakon što su gadno pretukli KKK-ovce koji su praznik pokušali obilježiti svojom povorkom kroz Queens pod kukuljicama. 

S rođenjem Donalda 1946. kao da je sve kulminiralo. Još od najranijoj dobi, i u školi i u susjedstvu, upamtili su ga kao malog zlostavljača. 

Trump se kasnije u intervjuima opravdavao da on nije bio zlo dijete, nego da je naprosto htio provocirati. Činjenica je da je malom divljaku otac uspio stati na kraj tek kad mu je 1959. u sobi pronašao zbirku noževa jer su balavi Donald i njegov prijatelj umislili da su pripadnici opasne ulične bande. 

Otac ga je preko noći otjerao u vojnu akademiju, na mjesto na kojem je Donald Trump, u dobi od 13 godina, prvi put naišao na nekoga tko je maltretirao njega, i to kao dio obuke u kojoj se maltretiralo sve.

Začudo, na akademiji se pokazao jako dobrim. Kad su svi počeli maltretirati prve crne kadete, on je stajao po strani i promatrao to s gnušanjem. 

A kad je dobio čin, vojnici su ga apsolutno slušali iako na njih nikad nije podizao glas. 

Vijetnamski rat ga je zatekao dok je bio pri kraju studija te se činilo da mladog, visokog, snažnog i školovanog časnika ništa ne može spasiti od slanja u klaonicu Indokine. Da bi u ključnom trenutku do jučer savršeno zdravog mladića vojska odjednom proglasila “nesposobnim za vojnu službu”.

Trump se danas kune da je doista iznenada počeo patiti od problema s kostima u stopalima, pa ako mu danas netko u to i vjeruje, činjenica je da je, hvala Bogu, izbjegao rat te da je živ i zdrav.

Uslijedile su 70-e u kojima su vlasti na nekoliko razina nagazile oca i sina Trumpa jer se ispostavilo da u svojim zgradama nisu prihvaćali crnce za stanare. 

Trumpa je u to vrijeme u pravnim pitanjima zastupao Roy Cohn, odvjetnik koji je godinama ranije postao neslavan kao desna ruka Josepha Mc- Carthyja u širenju antikomunističke histerije i lova na vještice u SAD-u. 

Autori “Trump revealed” detaljno su opisali njegove brakove s Ivanom Zelníčkovom, potom Marlom Maples i na kraju s Melanijom Knauss, s kojima je dobio petero djece.

Zanimljiviji su, međutim, dijelovi u kojima se otkrivaju neke Trumpove fiksacije.

Primjerice, doista bizarna fiksacija imenom Barron, koje je koristio u mnogim svojim pseudonimima, kojim je bio toliko opsjednut da je najmlađeg sina s Melanijom nazvao Barron William. 

Čak i kad je 2007. dogovarao snimanje serije po njegovu životu “The Tower”, imao je samo jedan uvjet – da se glavni lik preziva, pogađate, Barron. Sljedeća fiksacija koju je razvio jest paničan strah od bakterija, zbog kojih ga se gotovo nikad ne može vidjeti da se s nekime rukuje. 

Tako i u jednom od sučeljavanja s Hillary Clinton pred kamerama, kad su se početkom prošlog listopada gadno izvrijeđali, mediji su pogrešno protumačili to što su Clinton i Trump u studio došli bez da su se rukovali. 

Trump tvrdi, a lako je moguće da je točno i to, da nikad nije popio ni kap alkohola. U kombinaciji s fobijom od bakterija, kad kamere uhvate Trumpa da nešto pije, u pravilu je riječ o sodi koju polako srče kroz slamčicu.

Biznis mu je svih tih godina išao jako dobro. Kako i ne bi kad je imao brutalne metode kojima si je s puta micao prepreke. Primjerice, kad je 1995., u trenutku strašnog pada cijena, za sitniš kupio zgradu od 72 kata na Manhattanu.

I kad je prekrasnu zgradurinu svu u art decou htio renovirati, inatiti mu se počela neka odvjetnička tvrtka na 60. katu. Tko bi ga znao zašto je samo koji dan nakon izbijanja spora u zgradi prestalo raditi i grijanje i liftovi. 

A kad se Trump tog jutra pojavio u predvorju, odvjetnicima je savjetovao da na posao otiđu pješice. “U predvorju je bilo oko 120 gnjevnih odvjetnika.

I baš sam imao sreću da sam bio okružen nekim snažnim građevinskim radnicima jer je bilo baš gadno”, nonšalantno je s vragolastim smiješkom Trump nedavno prepričao svoju verziju tog događaja za knjigu.

Knjiga Trumpa opisuje kao čovjeka koji je tijekom druženja godinama bio i ostao vrlo ugodan i blag, ali i koji je u sukobima krajnje brutalan. 

Otkako novinari vode statistiku o tome, Trump je pokrenuo oko 1000 različitih parničnih postupaka protiv onih za koje smatra da su ga uvrijedili.

On se s druge strane nikad nije libio vrijeđati druge. Primjerice, kad je sudjelovao u kampanji u kojoj je nagovarao zainteresirane da ne ustupaju zemljište za gradnju kasina Indijancima. 

Pritom ih je prikazivao kao ovisnike o kokainu i tvrdio da sjevernoamerički Indijanci nikome ni ne nalikuju na Indijance, čak da je on sam više Indijanac nego oni. 

A koja kasina su trebali onda graditi? Slučajno baš njegova. A opet, nikad mu nitko nije stao na kraj. Njegovu knjigu iz 1987. “Trump: The Art of the Deal” kritika je zgazila kao plitku, pompoznu i sebeljubljivu, a on se zainatio i napravio takvu kampanju da ju je tvrdo ukoričenu prodao u milijun primjeraka. 

Kako mu je poslovno carstvo bujalo, tako se i on mijenjao. Postao je tvrd, distanciran, razvijao strah od bakterija, zapravo se udaljavao od okoline. 

U svojim knjigama se obožava predstavljati kao seksualno neodoljiv ženama, što je kulminiralo 1997. u “Trump: The Art of the Comeback”. Opisivao je kako su ga pipale ispod stola za večerama, napastovale u limuzinama i slično. Pojavio se u 24 filma i serije, uglavnom epizodno glumeći samoga sebe. 

A o kakvom je egu riječ definitivno pokazuje epizoda iz biografije iz 2005.

“Trump je okupio novinare na presici u ‘Trumpovu baru’, u prizemlju ‘Trump Towera’, odmah do ‘Trump grilla’, samo nekoliko stepenica od ‘Trumpove prodavaonice sladoleda’ i ‘Trumpova dućana’, koji je upravo reklamirao novi parfem ‘Donald Trump, the Fragrance’. Na konferenciji za novinare Trump je predstavio ‘Trumpovo sveučilište’”.