Donalda Trumpa nitko nije ozbiljno shvatio kad je u ožujku 2015., godinu prije nego što je počeo svoju kampanju za republikanskog kandidata za predsjednika, objavio svoje planove.
Satirički mjesečni magazin Spy u svojem prvom broju iz 1986. naveo ga je kao jednog od 10 najsramotnijih Njujorčana.
Godinu poslije isti magazin ga je na svojoj “listi 100 najiritantnijih, najuznemiravajućih i najužasnijih osoba, mjesta i stvari” počastio umalo šampionskim trećim mjestom.
Skandaliziranje javnosti već tada je bio Trumpov životni stil i, normalno, kad je počela kampanja među republikancima, kladionice su Jebu Bushu davale šanse 1:4 da postane kandidat za predsjednika, a Trumpu 1:150.
Na tome mjestu Trump se pokazao krajnje licemjernim jer mu je sigurno bilo poznato, kao što su otkrili i novinari Washington Posta koji su složili knjigu “Trump revealed”, da se i njegova obitelj iz Njemačke također ilegalno doselila.
Njegov djed Friedrich rodio se 1869. u Kallstadtu u Falačkom Porajnju u Njemačkoj, u vinorodnoj općini koja nije imala ni 1000 stanovnika.
Bilo mu je osam godina kad mu je umro otac, bio je previše nježan da bi rintao u obiteljskim vinogradima i zato je u dobi od 22 godine otplovio u Njemačku.
No prethodno nije odslužio obavezni vojni rok i samo zato što SAD takve stvari nije mogao provjeravati, Friedrich Trump je postao Amerikanac, a njegov unuk je danas kandidat za predsjednika SAD-a.
Onaj dio kako mu se djed obogatio Donaldu Trumpu je vjerojatno ipak manje neugodna tema za razgovor.
Friedrich je, naime, zgrnuo bogatstvo na prenoćištima, u pravilu s uslugom prostitutki po sobama, na potezu od Seattlea dalje na sjever, a njegov sin Fred obiteljski je imetak nastavio rapidno obogaćivati gradnjom kuća.
Bio je to pošten biznis u kojem je Donaldov otac bio čudo od klinca jer projektirati je počeo već sa 17 godina.
A pritom mu ugled nije pretrpio nikakav poseban udarac, niti kad su ga policajci na Dan sjećanja 1927. priveli u postaju teško isprebijanog nakon što su gadno pretukli KKK-ovce koji su praznik pokušali obilježiti svojom povorkom kroz Queens pod kukuljicama.
S rođenjem Donalda 1946. kao da je sve kulminiralo. Još od najranijoj dobi, i u školi i u susjedstvu, upamtili su ga kao malog zlostavljača.
Trump se kasnije u intervjuima opravdavao da on nije bio zlo dijete, nego da je naprosto htio provocirati. Činjenica je da je malom divljaku otac uspio stati na kraj tek kad mu je 1959. u sobi pronašao zbirku noževa jer su balavi Donald i njegov prijatelj umislili da su pripadnici opasne ulične bande.
Otac ga je preko noći otjerao u vojnu akademiju, na mjesto na kojem je Donald Trump, u dobi od 13 godina, prvi put naišao na nekoga tko je maltretirao njega, i to kao dio obuke u kojoj se maltretiralo sve.
Začudo, na akademiji se pokazao jako dobrim. Kad su svi počeli maltretirati prve crne kadete, on je stajao po strani i promatrao to s gnušanjem.
A kad je dobio čin, vojnici su ga apsolutno slušali iako na njih nikad nije podizao glas.
Trump se danas kune da je doista iznenada počeo patiti od problema s kostima u stopalima, pa ako mu danas netko u to i vjeruje, činjenica je da je, hvala Bogu, izbjegao rat te da je živ i zdrav.
Uslijedile su 70-e u kojima su vlasti na nekoliko razina nagazile oca i sina Trumpa jer se ispostavilo da u svojim zgradama nisu prihvaćali crnce za stanare.
Trumpa je u to vrijeme u pravnim pitanjima zastupao Roy Cohn, odvjetnik koji je godinama ranije postao neslavan kao desna ruka Josepha Mc- Carthyja u širenju antikomunističke histerije i lova na vještice u SAD-u.
Autori “Trump revealed” detaljno su opisali njegove brakove s Ivanom Zelníčkovom, potom Marlom Maples i na kraju s Melanijom Knauss, s kojima je dobio petero djece.
Zanimljiviji su, međutim, dijelovi u kojima se otkrivaju neke Trumpove fiksacije.
Primjerice, doista bizarna fiksacija imenom Barron, koje je koristio u mnogim svojim pseudonimima, kojim je bio toliko opsjednut da je najmlađeg sina s Melanijom nazvao Barron William.
Čak i kad je 2007. dogovarao snimanje serije po njegovu životu “The Tower”, imao je samo jedan uvjet – da se glavni lik preziva, pogađate, Barron. Sljedeća fiksacija koju je razvio jest paničan strah od bakterija, zbog kojih ga se gotovo nikad ne može vidjeti da se s nekime rukuje.
Tako i u jednom od sučeljavanja s Hillary Clinton pred kamerama, kad su se početkom prošlog listopada gadno izvrijeđali, mediji su pogrešno protumačili to što su Clinton i Trump u studio došli bez da su se rukovali.
Biznis mu je svih tih godina išao jako dobro. Kako i ne bi kad je imao brutalne metode kojima si je s puta micao prepreke. Primjerice, kad je 1995., u trenutku strašnog pada cijena, za sitniš kupio zgradu od 72 kata na Manhattanu.
I kad je prekrasnu zgradurinu svu u art decou htio renovirati, inatiti mu se počela neka odvjetnička tvrtka na 60. katu. Tko bi ga znao zašto je samo koji dan nakon izbijanja spora u zgradi prestalo raditi i grijanje i liftovi.
A kad se Trump tog jutra pojavio u predvorju, odvjetnicima je savjetovao da na posao otiđu pješice. “U predvorju je bilo oko 120 gnjevnih odvjetnika.
I baš sam imao sreću da sam bio okružen nekim snažnim građevinskim radnicima jer je bilo baš gadno”, nonšalantno je s vragolastim smiješkom Trump nedavno prepričao svoju verziju tog događaja za knjigu.
Knjiga Trumpa opisuje kao čovjeka koji je tijekom druženja godinama bio i ostao vrlo ugodan i blag, ali i koji je u sukobima krajnje brutalan.
Otkako novinari vode statistiku o tome, Trump je pokrenuo oko 1000 različitih parničnih postupaka protiv onih za koje smatra da su ga uvrijedili.
On se s druge strane nikad nije libio vrijeđati druge. Primjerice, kad je sudjelovao u kampanji u kojoj je nagovarao zainteresirane da ne ustupaju zemljište za gradnju kasina Indijancima.
A koja kasina su trebali onda graditi? Slučajno baš njegova. A opet, nikad mu nitko nije stao na kraj. Njegovu knjigu iz 1987. “Trump: The Art of the Deal” kritika je zgazila kao plitku, pompoznu i sebeljubljivu, a on se zainatio i napravio takvu kampanju da ju je tvrdo ukoričenu prodao u milijun primjeraka.
Kako mu je poslovno carstvo bujalo, tako se i on mijenjao. Postao je tvrd, distanciran, razvijao strah od bakterija, zapravo se udaljavao od okoline.
U svojim knjigama se obožava predstavljati kao seksualno neodoljiv ženama, što je kulminiralo 1997. u “Trump: The Art of the Comeback”. Opisivao je kako su ga pipale ispod stola za večerama, napastovale u limuzinama i slično. Pojavio se u 24 filma i serije, uglavnom epizodno glumeći samoga sebe.
A o kakvom je egu riječ definitivno pokazuje epizoda iz biografije iz 2005.
“Trump je okupio novinare na presici u ‘Trumpovu baru’, u prizemlju ‘Trump Towera’, odmah do ‘Trump grilla’, samo nekoliko stepenica od ‘Trumpove prodavaonice sladoleda’ i ‘Trumpova dućana’, koji je upravo reklamirao novi parfem ‘Donald Trump, the Fragrance’. Na konferenciji za novinare Trump je predstavio ‘Trumpovo sveučilište’”.
