Tu su im sjekli glave - mogu li više ikad tu živjeti?
Prošlo je desetak mjeseci otkako su prokurdski SDF uz pomoć američkog bombardiranja iz zraka potukli ISIL u sirijskom gradu Raqqa i oslobodili ga. Samo, u bombardiranju je razoreno čak 80 posto grada i Raqqa, koja je prije rata imala 220.000 stanovnika, a sada samo 61.000, osim tragova vladavine ISIL-ovog kulta smrti, pod ruševinama još krije mnoge od procijenjenih do 2000 civila pobijenih u borbama. Novinar Ben Hubbard i snimatelj Ivor Prickett, obojica iz New York Timesa, u Raqqu su se zaputili istražiti na što nalikuje život tamo danas.
"Obitelj Eise Alija vraća se u Raqqu u kojem je imala dom. Obitelj je iz grada kojim je ISIL vladao tri godine, pobjegla prošle godine nakon što su džihadisti zatočili i isprebijali obitelj nakon što su članove uhvatili kako igraju karte. Sada, nakon što su bombe prestale padati, oni se vraćaju ne znajući hoće li pronaći još što od svog doma", objašnjava Hubbard uz snimku obitelji čija djeca se voze u kamionetu kroz ulice sasvim uništenog grada.
Hubbard objašnjava da su ljudi koje su sreli sretni što džihadista više nema, ali da su još uvijek u šoku zbog razmjera razaranja koje je grad pretrpio. Problem je što nemaju sredstava za popraviti porušeno, a i pitaju se, navodi Hubbard, je li bilo neophodno da međunarodna koalicija predvođena SAD-om do ovakve mjere poruši grad u bombardiranjima.
Obitelj Eisse Alija pronašla je svoju kuću, ali bez dva gornja kata. Najveći dio njihove četvrti također više ne postoji, razoren je u bombardiranju. Obitelj je pokrpala rupe u zidovima, raščistila krhotine i ponovo uselila u svoj dom. Raqqa je glavni grad istoimene sirijske pokrajine i prije rata bio je jedan od najvećih gradova u zemlji u kojoj rat traje već sedam godina i u kojem su poginule stotine tisuća ljudi. Reportere je posebno zanimalo posjetiti Rajski trg, nekoć živi i prosperitetni centar grada za trgovinu.
"Za trg se pročulo diljem svijeta kada je ISIL zauzeo grad i pustio u svijet snimke koje prikazuju džihadističku 'vojnu paradu'. Nekoć su na trgu posvuda bili kafići i dućani, no ISIL ga je počeo koristiti za svoja javna pogubljenja. Zatočenicima bi rezali glave koje bi potom nabijali na željeznu ogradu, a tijela bi ostavljali na nogostupu", podsjeća Hubbard.
Grad se pokušava makar početi pribirati. Snimke reporterskog dvojca s Bliskog istoka prikazuju ljude kako raščišćavaju najhitnije lokacije u gradu, tu i tamo s ponekim otvorenim dućanom. Jedan od onih koji su ponovno pokrenuli posao je Yasser Hamadi. On je imao nesreću da mu zalogajnica stoji točno na trgu, u prvom redu gledališta egzekucija. Posao mu, kaže, napreduje sporo jer ljudi koji su se vratili, imaju malo novca za trošiti. Reporteri su obišli i frizera-brijača Mohammeda Alija.
"Njega su uhvatili kako puši, zatočili su ga tri dana i tukli. Zabranili su mu da mušterijama brije brade ili da im aparatom izbrijava na kratko kosu sa strana glave. Sada je to djeci koju mu dovode na šišanje najpopularnija frizura, plus s trkaćim prugama", navodi dalje Hubbard.
Unatoč stanju u kojem je grad, mnogi su se vratili u svoje oštećene domove, radije nego da budu negdje u izbjegličkom logoru. Problem je, međutim, u tome što izvana dobivaju jako malo pomoći za obnovu. A kako se vraćaju, nailaze na nove užase. Abdul-Rahman Abdul-Kareem ispod ruševina susjedove kuće namirisao je smrad nečijeg trupla. Ne zna čijeg. I ništa ne može napraviti.
"Razoreni nogometni stadion bio je posljednje uporište ISIL-a u gradu. U podrumu se još uvijek nalaze ćelije u kojima su držali zatočenike. Ovdje je sada tišina kao u grobnici. Na zidu jedne ćelije nalazi se 47 znakova 'X', vjerojatno od nekoga tko je na taj način brojao dane u zatvoru. Uz glavnu ulicu naišli smo na pet mrtvih tijela, ekshumiranih iz masovne grobnice. Je li te ljude pobio ISIL? Jesu li poginuli pod američkim bombama? Nitko ne zna", bilježe novinari u obilasku.
U gradu, iako oslobođenom, još uvijek se osjeća strah. Gradom upravljaju lokalna vijeća pod zaštitom prokurdskih snaga koje podupire SAD. "Ali koliko dugo? Hoće li se u grad vratiti sirijska vlada ili džihadisti", ponavlja Hubbard neke od strahova stanovnika.
A u parku, majka s djecom.
"Djeca više ne moraju nositi konzervativnu odjeću koju su morala pod vlasti ISIL-a. Ali Khilfa Shawa rekla mi je da ju je spremila. Za svaki slučaj", prepričava Hubbard.
Uz fotografiju djevojaka i mladića, tinejdžera, kako se slobodno zabavljaju na vrtuljku, Hubbard kaže da mnoga djeca jako dugo vremena nisu pohađala školu. Uz fotografiju dječaka od kojih niti jedan nema niti 10 godina, a trče ulicom i igraju se s plastičnim puškama u rukama, Hubbard piše da dječaci oponašaju ono što su vidjeli da čine odrasli.
"Jedan mi je obećao da će osloboditi četvrt. Kada sam ga pitao od koga će osloboditi, odgovorio je da ne zna."
"Zahvalni smo koaliciji što nas je oslobodila od ISIL-a, ali zar je ISIL bio baš iza svakog zida?", otvorio im je dušu Abdul-Kareem. "Zar je razaranje moralo biti baš ovoliko?"