U horor zatvoru tijela ostave visiti da ih ptice pojedu
Čovjek koji je preživio jedan od najzloglasnijih logora za prisilni rad u Sjevernoj Koreji govorio je o 10 godina koje je proveo u zatočeništvu. Kang Cheol-hwan, sjevernokorejski prebjeg, bio je zatvoren u koncentracijskom logoru Yodok, inače poznat kao Kamp 15, korištenom za zatvaranje neprijatelja države. Skriven je u planinskom području oko 110 km od glavnog grada Pyongyanga, piše britanski Independent.
Govoreći za južnoafrički Independent, Kang je rekao kako su njegovi bake i djedovi imali ugledne pozicije na vlasti pod Kim Il-Sungom, čelnikom Sjeverne Koreje od osnivanja 1948. do njegove smrti 1994. godine.
Kada je vlast prešla na sina, Kim Jong-il, obitelj Kang je kritizirala "stvaranje dinastije" koja nije bila "u skladu s komunističkim načelima" - neslaganje koje je dovelo do zatvaranja čak dvije generacije obitelji u Kampu 15. Kang, dijete u to vrijeme, bio je prisiljen obavljati naporan rad, koji je uključivao vučenje teških drva i po nekoliko kilometara.
Također se prisjetio uspomene na promatranje čovjeka koji se objesio.
"Ne samo da je visio, već i su stražari prisilili zatvorenike da bacaju kamenje na tijelo i ostavili da vise tamo tjedan dana sve dok ga ptice nisu toliko iskljuvile da ga je bilo nemoguće prepoznati".
Oni koji su se oglušili na zapovijedi riskirali su da budu poslani u određeni zatvor unutar kampa, gdje će ih držati u maloj ćeliji.
"Većina nikada nije preživjela iskustvo jer su bili prisiljeni dugo sjediti u hladnoj blatnoj vodi. Ako su preživjeli, njihovo tijelo bilo je doslovno trulo ", rekao je.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Kada je Kang i njegova obitelj napokon puštena, osmislio je plan za bijeg iz zemlje u Kinu. Uspio je napustiti Sjevernu Koreju 1992. godine i stići do sigurnosti Južne Koreje, gdje je pisao o svom iskustvu u knjizi Akvariji Pyongyanga. Sada je Kang ravnatelj nevladine udruge Sjevernokorejski strategijski centar, koji promiče širenje informacija o ljudskim pravima u Sjevernoj Koreji.
Prošle je godine Amnesty International objavio satelitske snimke čitave mreže političkih zatvorskih kampova diljem zemlje, navodeći kako je vlada - sada pod vladavinom Kim Jong-una - nastavila održavati i širiti objekte. Izvješće je dokumentiralo mučenje, silovanje, ubojstvo djece, namjerno izgladnjivanje i pogubljenja u kampovima.
Međutim, čak i turisti se znaju naći s druge strane sjevernokorejskog zakona. Najpoznatiji primjer je američki student Otto Warmbier, koji je bio u zatvoru u Sjevernoj Koreji 17 mjeseci prije nego se vratio u SAD u komi u lipnju. Nedugo nakon povratka je umro. "Nažalost, strašno zlostavljanje koje je naš sin doživio od sjevernokorejaca osiguralo je da nije bio moguć nikakav drugi rezultat od ovog tužnog kojega smo danas iskusili", rekla je njegova obitelj u kratkom priopćenju. Obitelj je rekla kako je Warmbier (22) pao u komu u ožujku 2016. kratko nakon što je osuđen na 15 godina prisilnog rada u Sjevernoj Koreji. Uhićen je, prema sjevernokorejskim medijima, u pokušaju da ukrade poster ili predmet s propagandnim sloganom.
Tragična Warmbierova sudbina ponukala je Alexa Hobana da ispriča kako je on zamalo završio u istoj situaciji. Hoban je priznao da je i on putovao s Young Pioneers Tours (YPT), istom agencijom odgovornom i za Warmbierovo putovanje, kad je prvi put išao u Sjevernu Koreju. S 23 godine je popušio priču o putovanjima gdje vas majka ne želi vidjeti, a nije imao pojma o rizicima putovanja.
Tijekom godina je YPT razvio ugled kao agencija za dobre provode, a istovremeno su širili dojam o Sjevernoj Koreji kao sigurnoj zemlji. Sve to utječe i na goste koji nisu dovoljno oprezni, pa sam Warmbier je navodno pio od pet sati ujutro na dan uhićenja. Agencija priznaje da nisu ni primijetili da je nestao sve dok se nisu počeli ukrcavati na zrakoplov za let kući. Prisjetio se Hoban i putovanja kad ga je šef YPT-a, Gareth Johnson, trebao voditi na putovanje kroz Sjevernu Koreju, ali je slomio nogu zato što je pokušao skočiti na vlak u pokretu. Supruga jednog od kolega preuzela je ulogu turističkog vodiča.
YPT nikad nisu pokušavali zaustaviti neke malo riskantnije pohode njihovih klijenata, a nesretna Warmbierova sudbina podsjetila je Hobana na rizike koje je on pomalo nesvjesno preuzimao. Jednom prilikom je čitav autobus turista zaustavljen i pregledavan zbog sumnje da je netko ukrao jedan ručnik iz hotela. Jednom je pristao odnijeti ljubavno pismo sjevernokorejanke osobi u Londonu. Tek sada je Hoban postao svjestan da je bilo koje od toga moglo pokrenuti tijek događaja koji su završili Warmbierovom smrću. Kad je drugi put posjetio Sjevernu Koreju, zatočili su ga na 24 sata, ali na svu sreću njegovi otmičari, lokalni policajci, nisu bili dovoljno dobro povezani s višim razinama vlasti pa nisu mogli izvući ništa više osim gotovine koju su turisti imali uz sebe.