U otvorenom lovu na ljude plaćali su za uši i glave

Wikipedia
Narod Selk'nam sa područja Argentine i Čile posljednje su domorodačko pleme koje su susreli zapadnjaci
Vidi originalni članak

Selk'nam ljudi, još poznati kao narod Ona ili Onawo, živjeli su u Patagonijskoj regiji južne Argentine i Čilea, uključujući i otoke Ognjene zemlje odakle potječu. Oni su bili posljednje pleme koje je došlo u doticaj sa zapadnjacima. Onasi su bili nomadski narod koji je živio od lova na gvanko i ptice, dok su žene skupljale bobice i druge potrepštine. Spadaju u skupinu noga-Indijanaca, koji su bili organizirani po malenim bandama čija je kultura počivala, a preživljavanje ovisilo o životinji gvanak (predak ljame i alapake), od kojeg su dobivali meso i krzno.

Specifična kultura i običaji

Cijela zemlja Onasa bila je podijeljena na 39 različitih dijelova, koji su pripadali nomadskim bandama u sastavu od 40 do 120 osoba. Eksploatacija susjednog teritorija često je rezultirala krvavim sukobima. Kao nomadi, Onasi nisu imali stalna naselja, već su obitelji su putovale od mjesta do mjesta, zadržavajući se na jednom području određeno vrijeme, obično po nekoliko dana gradivši drvene kolibe. 

Uz iznimku egzogamije bande i zabranu braka krvnih srodnika, Onasi nisu imali drugih prepreka slobodnog izbora bračnog partnera. Nakon probnog matrilokalnog boravišta obitelj, gotovo bez izuzetka, odlazilo se na stalno stanište muževe bande. Kod njih je većinom bila uspostavljena bračna monogamija, a  tek poneki stariji muškarci imao više supruga, no samo kako bi o njima skrbio.

Nisu bili 'divljaci'

Dob za ženidbu muškarca bila je 20. godina, dok su se djevojke udavale između 15. i 19 godina. Prije ženidbe muškaraci su se podvrgavali inicijacijskom obredu kloketen, a djevojka je  prije nego pristane na brak morala dobiti svoju prvu menstruaciju. Rastava je bila rijetka, no postojalo je i takvih slučajeva. Onasi su vjerovali u jednog boga, vrhovno biće Temakuel koji postoji oduvijek održava svijet i svemir te je stvorio prvog čovjeka, Kenosa.

Onasi su naseljavali Ognjenu zemlju tisućama godina i koja je dobila ime po dimu koju su zapadnjaci uočili sa svojih brodova, a u doba dolaska Europljana bilo ih je oko 4000. No, taj dolazak 1880-ih označavao je i njihovu skoru propast - njihov se broj sveo na svega nekoliko stotina duša koje su živjele u teškom siromaštvu. 

Osim smrtonosne epidemije boginja koju su sa sobom donijeli zapadnjaci i desetkovale su brojna južnoamerička plemena, bili su podložni i na sve viruse s kojima se ranije nisu susreli, a donijeli su ih bijeli ljudi. 

Krvavi genocid

Ipak, ni to nije bilo sve - okrutnost doseljenika tog doba bila je nemjerljiva. Julius Popper, ergentinski inženjer i istraživač talijanskog porijekla poznat kao i moderan osvajač Ognjene zemlje poznat je kao zločinac i pokretač okrutnog genocida domorodaca. Naime, Popper je u Patagoniji zemlju i dominaciju stjecao osnivanjem privatne vojske, a vodio je i tamošnje kopače zlata.

Uz pomoć čileanskog generala Manuela Señoreta i argentinskog časnika Ramóna Liste, Popper je proveo sustavni genocid. Dok su vojnici ubijali u otvorenom sukobu, Popper je bio još zlokobniji - raspisujući otvoren lov na ljude i plaćajući svakome tko ih ubije za njihove glave i uši, sve kako bi oslobodio zemlju koju su nastanjivali, a želio je tamo smjestiti rudare i poljoprivrednike. Na otoku Dawsonu krajem 20. stoljeća otvoren je logor za Onase (Selkname) i ostale Indijance. 

1890. je godine u potrazi za alternativnim rješenjima, nasuprot ubojstvima koje su za vrijeme genocida nad Selknamima počinili rančeri i tragači za zlatom, čileanska je vlada poslala talijanske misionare iz reda salezijanaca. Dala im je otok na 20-godišnju koncesiju za obrazovanje,  i prilagodbu domorodaca. Selkname koji su preživjeli genocid vlasti su deportirali na otok. Uspostavljene su dvije misije radi spašavanja preostalih Selk'nama. Misije su trebale pružiti domorodcima dom i hranu, ali bile su prisiljene zatvoriti zbog premalo preostalih Selk'nama. Alejandro Cañas je 1896. godine procijenio im populaciju na 3000 pripadnika (Selk'nama). Martín Gusinde pisao je da je 1919. preživjelo samo 279 Selk'nama a salezijanac Lorenzo Massa izbrojao je 1945. godine tek njih 25.

Zadnja osoba koja je bila čistokrvna Ona-Šelk'nám je Ángela Loij, koja je umrla svibnja 1974. godine.

Posjeti Express